Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja ženska putopisna priča“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Nikoleta Pantazi, “Gaios”
Putovanja će uvek predstavljati važan deo mene, najdivnije ternutke u kojima sam neizmerno uživala. Te trenutke sam najčešće delila sa svojom porodicom.
Uvek se rado setim putovanja u Grčkoj, gde sam inače letovala skoro svake godine. Najradije se sećam onog iz 80′ godina kada sam putovala u malo mesto nedaleko od Soluna koje se zove Agija Trijas, sa svojim roditeljima, bakom, sestrom i zetom, i bratancem koji je imao svega tri godine. Tačnije, mi smo kampovali pored tog mesta i odlazili odatle na plažu i večere.
Svakog dana sam željno iščekivala odlazak na plažu. Bratanac poput „žive igračke“ nas je zasmejavao, te sam se uglavnom sa njim i kupala i provodila vreme na plaži. U večernjim satima smo, posle napornog ali ispunjenog dana, odlazili u tom malom mestu na večere i priču.
Jedne večeri, a da ne pominjemo da su sve bile posebne na svoj način, uživali smo u jednoj od taverni gde nam je bilo jako lepo i prijatno. Kada je prošla ponoć, roditeljima se odlazilo na spavanje, kao i bratancu i zetu. Pošto se baki neočekovano svidelo nije htela da pođe, već da ostane i uživa slušajući divnu tradicionalnu grčku muziku.
Baka se našalila i rekla: „Idite vi, mi mladi ćemo ostati da se još proveselimo“.