Radisav Ristić, pukovnik u penziji, podseća na kontradiktornosti između izjava političara na državnim funkcijama i njihovih direktnih odluka u vezi sa penzionerima – vojnim i svim ostalim. Takođe, on piše i o (namernom) izvrtanju činjenica i ublažavanju stvarnih razmera nezakonitosti koje prate odluke vlade Srbije tokom poslenjih nekoliko godina, bezmalo deceniju…
U službi nezakonitosti
Mnogi primeri ataka države na prava vojnih penzionera ukazuju da su u zemlji Srbiji pojedine nezakonitosti stekle pravo građanstva. Žalosno je, da žalosnije ne može biti, da su akteri tih nezakonitosti upravo oni ljudi i institucije koji su pozvani da štite ustavnost i zakonitost zemlje. Držeći se nasleđenih nezakonitosti, kao i onih koje je i sam proizveo, aktuelni vladajući establišement, nanosi nenadoknadivu štetu vojnim penzionerima narušavajući njihova neotuđiva ljudska i materijalna prava.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Nije mali broj ljudi koji su se u prošlosti, nažalost i danas, zaklinjali u prava i nedodirljivost svega što su tokom višegodišnjeg rada stekli uživaoci penzija. Najstarijoj populaciji građana Srbije, uključujući i korisnike vojnih penzija, obećavana su brda i doline, da bi danas bili srozani na granici siromaštva.
Još uvek odzvanjaju reči pristizalih iz Vlade Srbije po kojima će penzioneri biti poslednji u čija će prava bilo ko smeti da dira, jer “penzionerima nema šta da se uzima…”. Nisu zaboravljene i reči aktuelnog ministra odbrane koji je garantovao da penzije u Srbiji “neće biti smanjivane jer su ih penzioneri zaradili, stvarajući tako ovu zemlju…”. Nezaobilazne su i reči ministra Rasima Ljajića koji doslovno reče da “ne treba verovati onima koji predlažu smanjenje penzija, jer oni penzionerima sigurno ne misle dobro”.
Sličnih izjava naslušaše se penzioneri od mnogih ljudi koji se danas posipaju pepelom i oglašavaju nenadležnim za rešavanje nezakonito zakinutog povećanja korisnicima vojnih penzija od 1. januara 2008. godine. Ne zaboravlja se, pritom, i „enciklopedijska“ izjava Milana Krkobabića, izrečena na prošlogodišnjoj konvenciji SPS-PUPS-JS, po kojoj „nema smanjenja penzije, to je Sveto pismo za penzionere Srbije“.
Vojni penzioneri su, inače, u celini saglasni sa svojevremenom izjavom premijera Vučića da su mere u vezi sa umanjenjem penzija „najnepopularnije mere u istoriji Srbije“, iznuđene ekonomskim stanjem zemlje. Slažući se sa navedenom izjavom brojni vojni penzioneri dodaju ne samo da su nepopularne, već i duboko nepravedne. Jer, većina porodica vojnih penzionera nema druge prihode osim, u ovom trenutku, dvostruko okrnjenih mesečnih primanja – okrnjenih za uskraćenih 11,06 posto i pozamašne sume oduzete Zakonom o privremenom umanjenju penzija.
Kada je reč o uskraćenoj povišici od 11,06 posto, koje su bespravno lišeni vojni penzioneri, o tome su konačnu reč izrekli Ustavni, Upravni i Vrhovni kasacioni sud.
U rešenjima koja su doneli ništa nije sporno – definitivno je utvrđeno i presuđeno da vojni, kao i ostali penzioneri, imaju pravo na povećanje penzije od 11,06 posto, s obzirom da su u vreme donošenja odluke o povišici bili u pravnom sistemu Republičkog fonda PIO. Verovalo se, naivno, da je prestao višegodišnji hod po mukama kojima su proteklih petnaestak godina bili izloženi korisnici vojnih penzija.
Odluke sudskih organa, donete u korist vojnih penzionera, pojedina ministarstva i Fond PIO pokušavaju da obezvrede raznim spekulativnim potezima. Krajnji cilj tih poteza je da se drastično umanje dugovanja nastala neisplaćenim uvećanjam vojnih penzija.
Putem raznih administrativnih manipulacija pokušavaju da dokažu kako dva i dva nisu četiri, već znatno manje od te egzatne cifre. Tako, na primer, utvrđenu vrednost boda od 9,40, preobraziše na 9,02, a povišicu od 11,06 na 6,85 posto.
Njihov “dokaz” počiva na fatamorganaznoj činjenici da su marta 2008. vojnim penzionerima vanredno usklađene penzije za 4,21 posto, ali se ne navodi da je to usledilo kao rezultat rasta plata profesionalnih vojnih lica. Time se, očigledno, mešaju “babe i žabe”, jer se na krajnje špekulativan način stavlja znak jednakosti između redovnog i vanrednog usklađivanja penzija. Vojnim penzionerima, imajući sve to u vidu, ne ostaje ništa drugo nego da nastave sa sve češćim i sve masovnijim protestima – do potpunog ostvarenja uskraćenih prava.