Početna Magazin Godine Društvo Teorijske osnove ejdžizma (predrasude o starima) – 1

Teorijske osnove ejdžizma (predrasude o starima) – 1

Ejdžizam* se sastoji od negativnog stava ili stereotipnog ponašanja prema starenju i starima. Održava se kroz negativne stereotipe i mitove koji se tiču starijih.

Traksler je istakao četiri faktora koji su doprineli ovoj negativnoj slici o starenju. Iako se radi o radu iz 1980. godine, prenosimo ga jer smatramo da ovi faktori, u manjoj ili većoj meri, još uvek deluju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prvi faktor ejdžizma

Prvi faktor koji doprinosi ejdžizmu jeste strah od smrti u zapadnim društvima. Zapadna civilizacija doživljava smrt kao nešto što je van životnog ciklusa čoveka. Kao takva, smrt se doživljava i sagledava kao suprotnost sopstvu. Smrt se ne vidi kao prirodan i neizbežan deo životnog toka.

Za razliku od zapadne, u istočnoj filozofiji život i smrt su deo neprekidnog ciklusa. Smrt i život su neraskidivo povezane i sopstvo se nastavlja kroz njih.

Da bi neko bio smatran osobom u zapadnom društvu, on mora biti živ i sposoban da kontroliše događaje u svom životu. Zbog toga, smrt plaši. Pošto smrt plaši, plaši i starost. Smrt i starost se doživljavaju kao sinonimi u američkom društvu.

Kastenbaum iznosi pretpostavku da negativni stavovi i stereotipi o starosti služe da izoluju mlade i sredovečne od ambivalnetnih osećanja koje imaju prema starima. Ova ambivalencija proističe iz činjenice da se stariji vide kao personifikacija starenja i smrti.

Batler navodi: „Ejdžizam odslikava duboko ukorenjenu neprijatnost koju osećaju mladi i sredovečni – lično gnušanje i odbojnost prema starenju, bolesti, invalidnosti; kao i strah od nemoći, ’beskorisnosti’ i smrti.“ Ovaj faktor se najčešće navodi kao osnova ejdžizma.

Drugi faktor ejdžizma

Drugi faktor koji, prema Traksleru, doprinosi ejdžizmu jeste isticanje kulture mladosti u zapadnom društvu. Mediji, od televizije do romana (rad je pisan pre ’internet doba’), ističu mladost, fizičku lepotu i seksualnost. Stariji se uglavnom ignorišu ili se negativno prikazuju.

Naglašavanje mladosti ne utiče samo na sliku koju društva ima o starima, već i na sliku koju oni imaju o sebi. Osobe koje svoj identitet vezuju za fizički izgled i mladost najčešće gube samopoštovanje u starosti.

Treći faktor ejdžizma

Isticanje produktivnosti u zapadnoj kulturi predstavlja treći faktor koji doprinosi ejdžizmu. Ta produktivnost usko je definisana u smislu ekonomskog potencijala. Oba kraja životnog ciklusa smatraju se neproduktivnim – i detinjstvo i starost.

Sredovečni se doživljavaju kao nosioci tereta koji nameću ove dve grupe. Deca se, međutim, vide kao nosioci budućeg ekonomskog potencijala. Na neki način, na njih se gleda kao na ekonomsku investiciju.

Stari ljudi se doživljavaju kao finansijska obaveza. Niko ne želi da kaže da su stari ljudi neproduktivni, ali se, ipak, nakon penzionisanja, stari ljudi tako doživljavaju. Pošto više nisu ekonomski produktivni, oni se potcenjuju.

Četvrti faktor ejdžizma

Četvrti faktor koji doprinosi ejdžizmu u zapadnom društvu jeste način na koji se starenje u početku istraživalo. Loše kontrolisana gerontološka istraživanja učvrstila su negativnu sliku koju društvo ima o starijim osobama.

Na počecima istraživanja starosti, naučnici su odlazili u ustanove za brigu o starima gde su mogli da nađu dovoljno osoba za istraživanje. Međutim, samo pet odsto starije populacije nalazilo se u ustanovama. Istraživanja su se tako zasnivala na posmatranju starijih ljudi koji uglavnom nisu bili zdravi.

Trakseler je pre trideset godina pisao da još uvek postoji potreba za novim istraživanjima koja bi se sprovela sa zdravim starim ljudima koji žive u naseljima u kojima su boravili i ranije, pre starosti.

Predlagano je da se utiče na smanjivanje negativnih stavova pojedinaca pomoću kontinuiranih izlaganja kontaktima sa starima, kao i pomoću rada se starijim ljudima.
Međutim, izgleda da postoji veliki društveni uticaj na ejdžizam. Zato, dok se ne pozabavimo ovim društvenim uticajima, ejdžizam ne može biti uništen. Na primer, ako kao društvo ne utičemo na strah od smrti i samim tim od starenja, mladi će nastaviti da stariju populaciju odvajaju od sebe. Diferencijacijom od starih služiće se kako bi sebe zaštitili od suočavanja sa stvarnošću – činjenicom da su i oni smrtni.

 

*Ejdžizam (eng. Ageism) jeste tuđica prihvaćena u našoj nauci. Redakciji Penzina nije poznat termin koji bi bio adekvatna zamena. Zato, koristimo ’ejdžizam’.