Pitanje je vremena kada će se desiti sledeća katastrofa koja će osporiti predrasude i kada će društvu zatrebati pomoć jučerašnjih žrtava i onih koji su preuzeli na sebe odgovornost da pomognu.
Prepoznavanje starijih osoba kao ugroženih pokreće napore da se njihove potrebe ispune kada do katastrofe dođe. Međutim, naučni radovi sugerišu da bi morali da uradimo više.
- Ceo serijal: Starije osobe u prirodnim katastrofama
Fizičko zdravlje starijih dovodi do karakterističnih razlika koje se moraju uzeti u obzir kada se razmatra način na koji da se zbrinu tokom krizne situacije.
Ekonomske potrebe starijih osoba ne mogu u potpunosti biti rešene ukoliko se ne nađe način za prevezilaženje društvene stigme vezane za zavisnost od drugih ili potrebe za pomoći.
Stambeni smeštaj pre, u toku i nakon katastrofa predstavlja ključnu stavku u pomaganju starijih tokom oporavka. Zato je neophodno obezbediti specijalizovana skloništa za starije sa hroničnim oboljenjima (psihičkim i/ili fizičkim), finansijskim ograničenjima i sl.
Naravno, nije moguće sprečiti katastrofe ili garantovati da neće biti žrtava.
Međutim, daljim istraživanjem i razvojem najboljih praksi razmenom iskustava na nacionalnom i međunarodnom nivou, fokusiranjem na potrebe starijih, broj žrtava će sigurno biti smanjen.
Naučni radovi jasno pokazuju da nijedna zemlja ne kontoliše ovaj problem. Istraživanja pogotovo treba da se fokusiraju na najugroženiju podgrupu: osiromašene starije osobe iz manjinskih nacionalnih grupa.
Odgovorni za planiranje i upravljanje uslugama pomoći u kriznim situacijama starijem stanovništvu moraju pažljivo osluškivati potrebe starih kada osmišljavaju i primenjuju strategije za slučaj katastrofe.
Veza između nevladinih i vladinih agencija mora biti jača kada je u pitanju razvoj strategija (npr. dozoljavanje starijima da budu deo službi za prvi odgovor) kako bi se osiguralo da su pokriveni svi mogući propusti i da su uloge jasno definisane.
Napokon, doživljavanje starijih osoba mora biti oslobođeno stereotipa koji se održavaju u okviru društva, nacije i na globalnom nivou. Činjenica da su mnogi stariji ljudi ugroženi i krhkog zdravlja ne znači da njih treba zanemariti tokom katastrofa.
Istovremeno, na starijim osobama leži odgovornost da pokažu volju i otvorenost kako bi se pronašli načini da se sačuvaju životi u vreme katastrofa.
Maršal i Metjuz zaključuju da je pitanje vremena kada će se desiti sledeća katastrofa koja će osporiti predrasude i kada će društvu zatrebati pomoć jučerašnjih žrtava i onih koji su preuzeli na sebe odgovornost da pomognu.
Serijal na osnovu naučnog rada „Disaster Preparedness for the Elders“ Isaije Maršala i Šenon Metjus sa Winston-Salem državnog univerziteta