Kada smo pravili naš album Jezera Srbije na Gugl mapama, ideja nam je bila da na jednom mestu prikažemo mirne vodene površine u Srbiji kraj kojih možete uživati, ali…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Ipak, ono što je i na nas ostavilo najveći utisak jeste onih nekoliko rečenica koje smo dopisivali uz svaku od tih vodenih površina. Veliki deo nastao je veštačkim putem, izgradnjom brana i zabrana, od kojih je čak manji deo za potrebe akumulacija namenjenih izgradnji hidroelektrana i proizvodnji električne energije.Veći deo svih veštačkih jezera u Srbiji, u ravnom Sremu, bregovitoj Šumadiji ili u planinskim klancima Južne i Istočne Srbije, nastao je kao akumulacija za sprečavanje poplavnih talasa u proleće, a zatim i navodnjavanje i dopunu vodotokova u letnjim mesecima. Nažalost, otkrili smo da mnoge od ovih akumulacija odavno više nisu sposobne da rade svojim punim, projektovanim, nekadašnjim kapacitetom.Posledica? Posledicu vidimo. Ne samo ovih dana. Umesto smena sezona zaštite od poplava i navodnjavanja, već godinama imamo smene poplava i suša. Još su stari Egipćani velike poplave Nila znali da kontrolišu i u potpunosti iskoriste da naprave jednu od najdominantnijih civilizacija koja se protezala hiljadama godina kroz vreme.
Srbija je danas, u 21. veku, u vodi do guše. Voda će počistiti sav onaj otpad kojim smo joj napunili potoke i korita, odneće i poneki put, obalu ili most. Odnosi i ljudske živote. Uništavanje imovine već je samo vest u milijardama nečega, dok će svaka porodica prebrojavati svoje troškove od kojih će se oporavljati godinama pa i decenijama.
Možda je izlizano, ali, zaista je teško prećutati ironiju dve godine priče o Beogradu na vodi, o projektu koji ozbiljno zadire u tok reke Save, baš na mestu gde, pred ušćem u Dunav, treba da prođe i sva voda nabujale Kolubare i njenih pritoka oko Ljiga, Lazarevca, Valjeva…
Čovek ne bi bio čovek, i civilizacija ne bi makla iz pećina, da su naši preci gledali u nebo i optuživali ga za svoje nedaće. Učili smo da nijedan naš plan ne može da se pravi zaboravljajući na vremenske prilike, da moramo da se prilagodimo. Ovaj dažd nije kazna, nije ironija, nije poruka. On je, jednostavno, ćud klime, ćud vremena, kakvih je bilo i kakvih će biti. Ni prva ni poslednja. A mi? Šta mi…
Dodatak, nažalost, i 2016. godine
(objavljeno na Fejzbuk strani Penzina)
Nismo medij koji prati sva dešavanja na dnevnom nivou, ali, ovo, Srbija ponovo pod vodom, ponovo, redovno, kao da pod Himalajima, pod monsunima živimo… ovo je poražavajuće.
Pre dve godine istim povodom napisali smo kratak tekst misleći da ništa slično ne može da nam se ponovi posle takvog iskustva. Sada je jasno da su poplave postale naše proleće i da neće prestati godinama, ako ne i decenijama, dok ih ne rešimo, ili dok nas ne odnesu…