Tehnoelita širom sveta trebalo bi da se pripazi pokreta koji se protiv njih rađa krećući iz San Franciska, grada suseda Silikonske doline
High-tech baroni vole da misle o sebi kao o sasvim drugačijoj vrsti u odnosu na barone Vol Strita. Za mnoge stanovnike San Franciska, koji već mesecima protestuju protiv tehhnoloških giganata iz obližnje Silikonske doline, razlika ne postoji.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Protestuju protiv njihovih autobusa koji koriste stajališta gradskih, kao i zbog toga što dobroplaćeni IT stručnjaci dižu cenu nekretnina i cenu izdavanja prostora. Često se spominje Dik Kostelo na čelu Tvitera kao neko ko je legalno, ali na izuzetno kontroverzan način izbegao plaćanje poreza.
Neki iz ove kaste bogatih IT-ovca, reaguju argumentovano, neki netaktično, da ne kažemo glupo, kao što je prošlog meseca učinio Tom Perkins. Situacija nije crno-bela i mnogo toga što se zamera Silikonskoj dolini je pozitivno (npr. prevoz autobusima).
Većina ljudi van San Franciska gleda na njih sa divljenjem, a ne sa gađenjem. Ali, bilo bi pogrešno potpuno ignorisati reakciju ovog grada. Nju pokreću dve stvari koje će jednog dana preoblikovati stavove širom sveta.
Prva je kraj posebnosti tehnoloških stručnjaka. Oni su nekada bili nekonformisti, buntovnici protiv sistema, hakeri u duksericama… Sada njihov svet pokazuje sve više svoje novo, konvencionalno lice. Pokreće ih želja za profitom. Postali su bezobzirni kapitalisti.
Druga stvar je meritokratija* koja dominira svetom novih tehnologija. Iako ona nije apsolutna, logiku uspeha tehno stručnjaka lako je objasniti njihovim višim vrednostima: većim IQ i boljim obrazovanjem.
Uspešni ljudi su inače skloni da svoj uspeh smatraju zasluženim i da na druge gledaju sa nipodaštavanjem, ali u slučaju tehno-stručnjaka, ovo često niko i ne osporava.
Time se stvara aura oko njih koja negativno utiče i na njih same – udarajući im u glavu, ali i na ljude „ispod“ njih koji, po prirodi stvari, lakše trpe činjenicu da su manje uspešni nego naturanje da ni ne mogu biti uspešniji jer su „niža kasta“.
Robert Rajš sa Berklija primetio je još ranije da postoji svojevrsno „otcepljenje bogatih“, pošto je finansijska elita odlazila u ograđena i izdvojena predgrađa (v. i Gde su Amerikancima kuka i motika?).
Danas, međutim tehnoelita želi da ostane u gradu. Zato otkupljuju i okupiraju čitave gradske četvrti: oni se otcepljuju od običnih smrtnika koji vide kako se pred njihovim očima stvara paralelni svet. To neminovno stvara tenzije.
San Francisko ima istoriju predviđanja kulturnih tektonskih promena, od hipi pokreta 60-ih do pokreta zelenih 80-ih. Analitičar časopisa Economist misli da bi tehnoelita širom sveta trebalo da se pripazi.
*Meritokratija – vladavina, vođstvo onih koji to zaslužuju svojim vrlinama