Američki glumac i reditelj, Hari Din Stanton (Harry Dean Stanton), rođen 1926. godine, u kratkom, veoma zanimljivom intervjuu za Eskvajer, u novembru 2008. godine, izneo je nekoliko svojih viđenja o životu u poznim godinama i pitanjima koja čovek sebi postavlja…
- Jedem samo zato da bih mogao da pušim i ostanem živ.
- Većina ljudi, kako stare, ne govore o tome. Ali seksualni nagon se smanjuje. Ne pokreće te.
- Sve religije su makrokosmosi ega. Kada je čovek počeo da misli bio je odvojena osoba sa odvojenom dušom, to je stvorilo konfliktnu situaciju.
- Svi hoće odgovor. Mislim da je Gertruda Stajn (Gertrude Stein) napisala: „Nema odgovora, nikada nije bilo odgovora, nikada neće biti odgovora. To je odgovor.“ To je teško predočiti, ali to je krajnja istina.
- Prijatelj je neko ko ne laže. Moj prijatelj Logan, sjajan tip, jednom mi je rekao: „Slaži me jednom, to je prvi prekršaj. Slaži me dvaput, to je treći prekršaj“.
- Praznina, koncept ničega, užasavajuć je za većinu ljudi na planeti. I ja dobijam napade panike. Poznajem strah od te praznine. Moraš naučiti da umreš pre nego što umreš. Dižeš ruke, predaješ se praznini, nepostojanju.
- Postoji li zanimljiv način da odeš? Koga zabole? Već si otišao.
- Jedini strah koji imam jeste koliko će dugo svest da ostane kada moje telo ode. Nadam se da tamo nema ničeg. Kao što je bilo i pre nego što sam se rodio.
- Da li je još neko od onih koje si intervjuisao pričao o ovome?
- Sačekaj, moram da se javim na ovaj poziv… „Hej brate. To je sjajno čoveče. Da, imam intervju… Pričamo o ničemu. Duboko sam ga uvalio u ništa upravo sada. Prestao je da postavlja pitanja“.