Početna Magazin Godine Društvo Mediji i javnost: I seks-simboli stare, zar ne?

Mediji i javnost: I seks-simboli stare, zar ne?

Komentar Penzina: Mediji u 20. veku nisu imali prilike da nauče kako da promene kurs svojih poruka javnosti od „divljenja idolima“ ka prostom prihvatanju „nove“ realnosti godina i izgleda…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Nije novo da se „seks i nasilje najbolje prodaju“, a da pop-kultura svakoj generaciji dodeli neku, ili nekoliko, „seks-simbola“. Međutim, čini se da su krojači javne svesti tokom 20. veka prošli jeftino, pa se danas teže snalaze sa svojom omiljenom temom. 

Naime, simboli seksa i seksipila umirali su relativno mladi (Merlin Monro, princeza Dajana, Džim Morison) ili se „na vreme“ povlačili iz tabloidnog javnog života (Brižit Bardo, Odri Hepbern, Marlon Brando). Tako mediji nisu imali prilike da nauče kako da promene kurs svojih poruka javnosti od „divljenja idolima“ ka prostom prihvatanju „nove“ realnosti godina i izgleda.

Onda ne čudi veliki broj „naslova“ (jer bi „tekst“ ili „članak“ bile možda prejake reči za takve „vesti“) u kojima se lamentira, zgražava ili osuđuje novi izgled nekadašnjih heroja i heroina estetike, ili se pak divi kako pobeđuju, ili u najmanju ruku, nose svoje godine uz „večni“ seksipil.

Javne ličnosti koje ostaju aktivne tokom perioda prelaska u „treće“ doba (ili bar pokušavaju), nesumnjivo su pod ogromnim pritiskom zbog svog izgleda. Kako i ne bi? Karijeru i slavu gradili su, samosvesno ili ni-krivi-ni-dužni, velikim delom na osnovu, ili uz stalno potenciranje izgleda, figure, seksipila, provokacija, itd.

Kao posledicu ovakve hijerarhije ljudskih osobina i vrednosti, danas često imamo i fotografije i naslove o „neuspešnim estetskim operacijama“, „neukusnim toaletama“, „nepriličnom ponašanju“ koje lako možemo okarakterisati kao ejdžizam. Dobar deo javnosti nema samilosti za ove probleme (nespretno) ostarelih seks-simbola, valjda zato što „za stare ljubavi teško nalazimo razumevanje“?