Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“ u kategoriji „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija: Arhangelski hram, Kremlj
Ruski car Ivan Grozni je uzdigao kult Savetog Save, čija ikona danas krasi najznačajniju crkvu Arhangelski sabor u Moskvi i celoj Rusiji.
Kada je krajem 2016. godine partijarh srpski Irinej doputovao u Moskvu na proslavu sedamdesetog rođendana patrijarha Kirila, verskog poglavara moskovskog i sve Rusije, bio je dočekan blagorodnim rečima:
„Neka nam Gospod pomogne da nastavimo da čuvamo naše jedinstvo. Veza i duboko prijateljstvo između naša dva naroda kroz istoriju živi i danas. I radujemo se činjenici da i danas Rusija i Srbija održavaju dobre odnose, uprkos teškim uslovima koji postoje u Evropi u ovom trenutku“, rekao je patrijarh Kiril.
Patrijarh Irinej prisustvovao je obeležavanju 70. rođendana Njegove Svetosti patrijarha Moskovskog i cele Rusije Kirila u Hramu Hrista Spasitelja u Moskvi. Tada je poručio „da se čovek nalazi u kući svog brata, ne oseća kao da je u gostima“.
„Primaju ga otvorenog srca, kao rođenog, s ljubavlju, a ako mu pomažu, to je bezuslovno. Tako se Rusi uvek osećaju u Srbiji, a Srbi – u Rusiji“, istakao je patrijarh srpski Irinej.
Moskovski Srbi i srpski turisti, koji su prisustvovali ovom svetom činu, bili su duhovno obogaćeni. U tišini su pratili službu dvojice patrijarha, koji su svojom pojavom i besedom spajali istoriju dva naroda, ruskog i srpskog.
„Nas Srba danas u Rusiji ima oko 80.000. Kako su Rusi prema nama odnose kao prema braći, osećamo se kao da smo kod kuće, u našoj Srbiji“, hvalio nam se građevinar Goran Radmanovac, koji na 50 kilometara od Kremlja gradi novo moskovsko naselje za 9.000 duša.
Dan je bio prohladan. Zemlja je bila suva i tvrda. Od Hrama Hrista Spasitelja pešice smo prešli do Kremlja, crvenog duhovnog i politikog centra stare i nove Rusije.
Oblilo me je zadovoljstvo kada sam od vodiča, profesorke Ljudmile Kuznjecove slušao kako je Kremlj sveta “stolica” ruskog naroda, ali i srpskog, jer ovde počiva ikona Svetog Save.
Pred nama se ukazalo belo i visoko zdanje Arhangelskog sabora, iza kog je stajala velika zgrada Predsedništva Rusije. U saboru patrijarh Kiril bogosluži samo u vreme državnih i verskih velikih praznika, a u Predsedništvo predsednik Vladimir Putin dolazi na posao svakog dana iz svoje udaljene kuće.
„Arhangelski sabor je zapravo kapela sa 46 knjaževskih grobnica moskovskih Velikih kneževa i Careva, počevši od Ivana Kalite i završno sa Ivanom Aleksejevičem, bratom Cara Petra Velikoga. Po predanju, prvi drveni Arhangelski sabor među zidinama Moskovskoga Kremlja, na mestu današnjeg, sagradio je još 1247-1248. godine, Mihail Horobrit, brat svetog blagovernog kneza Aleksandra Nevskog. Više puta je paljen i uništavan, ali je opet uzdizan i nastavio sa radom“, pričala nam je nadahnuto vodič Ljudmila na lepom srpskom jeziku sa mekanim i toplim ruskim akcentom.
Ovaj hram sa četiri kupole i zvonika oglasio se zvonima tačno u podne. Prekrstili smo se i nastavili da slušamo našeg vodiča:
„Duhovna veza između ruskog i srpskog naroda, Ruske pravoslavne crkve i Srpske pravoslavne crkve postoje još od 14. veka sa pojavom monaha Save Kripeckog i potom monaha Pahomija Srbina. Da bi posebno ojačala u vreme cara Ivana Vasiljeviča Groznog, Srbima po dedi A. Dejanoviću i po babi Ani Jakšič, koji je izrazio divljenje prema srpskoj lozi Nemanjića i posebno prema Svetom Savi“, pričala nam je gospođa Ljudmila Kuznjecova.
Car Ivan Grozni Četvrti je nadahnuo svoje istorijske naslednike, vladare Carske Rusije da u najznačajnijoj ruskoj crkvi svih vremena Arhangelskom saboru u Kremlju, u kome bogosluži i ruski patrijarh Kiril, uz najveće ruske svece postave i tu stoje Sveti Sava, Sveti Simeon Mirotočivi i Sveti car Lazar.
„Arhangelski sabor u Kremlju, koji mnogi smatraju za glavnu rusku crkvu, dnevno poseti i do 10.000 vernika, posetilaca i turista. Samo najvećima mesto je ovde, u Arhangelskom saboru i u Kremlju“, rekao mi je tokom obilaska Goran Radmanovac, kog sam prozvao Ruski Srbin.
„Naša vera je jedna, ujediniteljska i bratska. Sasvim je prirodno da Rusija na ovakav način pokaže svoju privrženost srpskom narodu.“
Ušli smo tiho i bogomolećivo u saborni hram, sa visokim stubovima oslikanim ikonama i kamenim grobnicama ruskih vladara. Na severoistočnoj strani Arhangelskog sabora ukazale su nam se svete ikone Svetoga Save, Svetog Simeona i Svetog cara Lazara. Gledali su nas kao svoju duhovnu decu. Bio sam presrećam zbog takvog osećanja koje me prožimalo celim bićem.
„Ikone Svetog Save i njegovog oca Simeona, rađene su od 1652. do 1666. godine u vreme vladavine cara Alekseja Prvog iz dinastije Romanovih. Sveti Sava i Simeon, sabiratelji srpskih zemalja, naslikani su u punoći svoje božanske misije. Pred grandioznim freskama veliki ruski knezovi molili se za duhovnu snagu i pobedu uoči svake bitke. Zbog fresaka izuzetne umetničke vrednosti, među kojima su i tri srpskih prosvetitelja i čudotvoraca, Arhangelski sabor je ruski spomenik nacionalne kulture“, pojasnila nam je gotovo šapatom zbog crkvene tišine i dostojanstva naša profesorka istorije i vodič.
Ikone svetih Srba se nalaze u delu koji se odnosi na vladarske prethodnike cara Ivana Groznog, jer su oni duhovno bili povezani sa Srbima. Naime, Teodosijevo “Žitije Svetog Save” bilo je dobro poznato u ruskim crkvenim i državnim krugovima. I nije neskromno reći, da je naš sveroditelj i njegovo veličanstveno delo, to jest da je “Sveta Srbija” Nemanjića kao Savin duhovni porod – bila uzor i ideal onoga što danas zovemo “Svetom Rusijom”. Nije preterivanje reći da je uzor vladara-monaha čije su najveličanstvenije ovaploćenje upravo bili Nemanja i njegov sin, bili i ideal cara Ivana IV Groznog.
Još je njegov deda car Ivan Grozni u mnogim prilikama potvrdio svoju naklonost prema Srbima. Posebno su zanimljivi odnosi njegovog naslednika cara Ivana Groznog Četvrtog sa hilandarskim bratstvom. Prvi carev susret sa svetogorskim monasima dogodio se 1550. godine.
„Tada su u Moskvu stigli iguman hilandarski Pajsije i još trojica monaha. Oni su molili cara Ivana da ih uzme u zaštitu od Turaka i zaustavi otimanje manastirske imovine“, piše u ruskim crkvenim knjigama.
Ivan Grozni je odmah posle ove posete, zbog Hilandara i ruskog manastira Sv. Pantelejmona, uputio pismo Sulejmanu Veličanstvenom, u kojem je od turskog sultana tražio da uzme u zaštitu ova dva manastira. To je bio prvi diplomatski kontakt dve sile na ovom nivou. Šest godina kasnije, hilandarsko bratstvo zatražilo je novu pomoć od cara Ivana Groznog.
„Njihovi izaslanici, koji su došli u Moskvu, bili su bogato darivani crkvenim odeždama, ikonama, knjigama i novcem. Car je poklonio Hilandaru 300 rubalja, a carev brat knez Jurij Vasiljevič 50 rubalja. I narednih godina, sve do pred Ivanovu smrt, Hilandar će redovno dobijati pomoć od cara Ivana Groznog“, zapisano je u pravoslavnoj istoriji.
Izašli smo na trg ispred Arhangelskoj sabora gde je vodič nastavio da nama, Srbima, pripoveda istoriju našeg naroda u Rusiji.
„U Moskvi je od vremena cara Ivana Groznog, pa do početka 19. veka, postojalo Podvorje manastira Hilandara. Zatim, od 1874. godine do Oktobarske revolucije, delovalo je Srpsko podvorje uz blagoslov mitropolita Mihaila. Hram Podvorja svetog Kira i Jovana i Svetog Save, arhiepiskopa srpskog, sa samom zgradom Podvorja darovao je Srbima sam car. Crkva se nalazila u predgrađu Soljanka, a projektovao je arhitekt K. Bjankom 1768. godine u vreme Katarine II“, pričala je Ljudmila Kuznjecova.
Slušali smo je, nas grupa od dvadesetak srpskih turista, sa pažnjom jer ovakvu priču retko gde možemo da nađemo i slušamo u našoj otadžbini. Saznao sam da je prva srpska crkva u Moskvi osveštena 30. novembra 1874. godine. A ceremoniji su prisustvovali lideri srpsko-ruskih veza S. M. Solovljev, rektor Moskovskog univerziteta, M. P. Pogodin, predsednik Slovenskog komiteta i protojerej A. M. Ivancev.
„Hram je bio mesto okupljanja svih Srba sa Balkana, a u njemu su bile sklonjene skupocene ikone iz crnogorskih crkava. Srbi i Rusi okupljeni oko crkve pružali su veliku humanitarnu pomoć narodu u otadžbini“ naglasila je naš vodič.
I napomenula da su boljševici ovu srpsku crkvu srušili 1933. godine, kao što su srušili još stotine drugih hramova Ruske pravoslavne crkve u Moskvi i okolini. Dogovor o obnavljanju srpskog hrama, postignut 1948. godine, između patrijarha srpskog Gavrila i ruskog Aleksija I, nije ostvaren zbog burnih političkih događaja posle Rezolucije Informbiroa.
„Svešteni sinod Ruske pravoslavne crkve je tek 28. decembra 1999. godine doneo odluku da se u Moskvi, pri Hramu Svetih apostola Petra i Pavla, kod Jauzkih vrata, obnovi Podvorje SPC. Hram apostola Petra i Pavla postoji od 1625, dok je sadašnji kameni hram sagrađen 1700. godine u stilu moskovskog baroka“, posvedočila na je profesorka Ljudmila, mala, pokretna i neumorna žena.
Rad Podvorja je zvanično otpočeo 21. januara 2001. godine, kada je patrijarh Pavle sa mitropolitom Amfilohijem, episkopom timočkim Justinom i arhiepiskopom Klimentom, posle svete lutirgije, naznačio za prvog predstavnika obnovljenog Podvorja u Moskvi arhimandrita Antonija Pantelića.
Srbi koji rade u Rusiji, ali i ruski vernici u Podvorju Srpske pravoslavne crkve, u drevnom hramu Petra i Pavla u Moskvi, redovno krajem januara proslavljaju slavu Svetog Save. Tom prilikom srpski vladika Antonije čestitao je vernicima slavu i govori o značaju Svetog Save, a naša i ruska deca recituju i pevaju pesme o Svetom Savi.
Napustio sam Moskvu uhićen novim saznanjima o dubokoj i trajnoj vezi ruskog i srpskog naroda, a posebno o istini sa kojom pažnjom Rusija neguje i čuva srpsku baštinu u Moksvi. Ruski car Ivan Grozni je uzdigao kult Svetog Save, čija ikona krasi najznačajniju crkvu Arhangelski sabor u Kremlju, a danas ga neguje partirjarh moskovski i cele Rusije gospodin Kiril.