U trenutku kada se stiče utisak da u Srbiji cveta profesija kadrovske službe (HR menadžera), u svetu su sve popularniji računarski programi koji automatski testiraju i preporučuju najbolje kandidate – i to rade veoma dobro!
Ljudi vole da misle da imaju dobre instikte, ali kada je reč o zapošljavanju, makar radnika za radna mesta za koje je potrebna niža kvalifikacija, računari to rade bolje – piše Blumberg o novoj studiji Nacionalnog biroa za ekonomska istraživanja SAD.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
- Preporučujemo i tekst slike iznad: Baumolova bolest troškova
Studija je obuhvatila 15 kompanija koje su zaposlile preko 300.000 radnika u sektoru usluga, kao što su kontakt centri („kol“ centri) ili poslovi na unosu podataka. Istraživači su uporedili rezultate zaposlenih koje su zaposlili ljudi i onih koji su primljeni na posao sa preporukom računarskog programa.
Računarski test je obuhvatio pitanja vezana za tehničko znanje, karakter, kognitivne sposobnosti i opšti utisak o podobnosti za određeno radno mesto. Odgovore kandidata obradio je algoritam i prikazao rezultate jednostavnim svrstavanjem radnika u tri kategorije podeljene po bojama semafora:
- zeleno za najbolje kandidate
- žuto za one sa slabijim rezultatima
- crveno za one koji ne odgovaraju radnom mestu.
Glavni rezultat istraživanja jeste to što je dokazano da ovakav program može da radi, čime su potvrđene i ranije studije na ovu temu.
U proseku, oni koje je program obeležio zelenom bojom, ostajali su na poslu 12 dana duže od onih koji su obeleženi žutom, a koji su ostajali prosečno 17 dana duže na radnom mestu u odnosu na one koji od programa dobili crvenu boju:
– Ovo su ogromne razlike jer je reč o poslovima sa velikom fluktuacijom radne snage, na kojima se u talasima zapošljava po nekoliko stotina ili nekoliko hiljada radnika, a koji na tim radnim mestima u proseku ostaju svega tri meseca – pojašnjava jedan od autora istraživanja.
Ono što je zanimljivo jeste da menadžeri koji zapošljavaju često ne slušaju program iako imaju pred sobom njegove rezultate.
U obzir je uzeto i to da menadžeri mogu da kažu kako oni uspevaju da zaposle produktivnije radnike koji za isti broj radnih dana urade više od radnika koje je preporučio računar. Ipak, brojke iz istraživanja i tu ih demantuju.
Istraživači su ispitali kakvo je stanje ovim povodom u šest od 15 kompanija koje su ispitivali, mereći produktivnost, kao na primer:
- koliko je telefonskih poziva obavljeno prosečno po satu
- koliko je podataka uneto prosečno po satu rada
- ili koliko je standardizovanih testova pregledano po satu rada.
– Ne postoje statistički dokazi da menadžeri zapošljavaju produktivnije radnike u odnosu na programe – kažu istraživači.
Algoritmi za zapošljavanje sve su popularniji jer predstavljaju dobar način da se smanje troškovi pronalaženja i zapošljavanja novih radnika. Ipak, i zaposleni u ljudskim resursima i dalje vole da se oslone na „svoj osećaj“.
Izgleda da ljude može da prevari biografija, a mnogi menadžeri u odlučivanju naginju ljudima koji su slični njima samima:
– Ljudi često misle da su stvari koje naučite u procesu prijavljivanja za posao korisne. Ali, da li su vrednije od informacija sa testa? U najvećem broju slučajeva nisu – kažu istraživači.