Godine 1999. prvi put je opisana bolest „aerotoksični sindrom“, koja obuhvata zdravstvene probleme uočene još 1950-ih godina, a koji su posledica akutnog ili hroničnog trovanja…
Pojava neprijatnog mirisa u avionu tokom leta, zapravo otkriva prisustvo otrova u vazduhu koji udišu piloti, osoblje i putnici. Međutim, kombinacija monopola proizvođača, politike i avio-kompanija već decenijama se ne bavi ovim problemom.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Naime, ogromna većina današnjih aviona snabdeva se nefiltriranim vazduhom koji u kabine dospeva direktno iz pogonskog dela aviona kroz ventilacioni sistem.
U retkim studijama došlo se do zaključka da ulja i druge materije iz mašinskog pogona aviona dospevaju u vazduh koji udišu svi u avionu. Tako su u kabinama prisutni otrovi organofosfati kao što su TCP (tricresil fosfat) i Paracion (E605) – poznat kao „otrov za pacova“, koji po sastavu liči na nervni otvor sarin.
Pod najvećom opasnošću jeste posada i osoblje aviona koji i najviše vremena provode u ovako nezdravom okruženju. Međutim, bilo je i slučajeva akutnog trovanja pilota u toku leta što je ugrožavalo živote i svih putnika.
Godine 1999. prvi put je opisana bolest „aerotoksični sindrom“, koja obuhvata zdravstvene probleme uočene još 1950-ih godina. Međutim, svetska zdravstvena organizacija ne priznaje ovo oboljenje pa ni strukovna udruženja pilota i stjuardesa ne mogu da pokrenu istraživanja.
„Tako za sada kartel sastavljen od politike, avio-kompanija, vlasti i proizvođača sprečava promene“, piše Dojče Vele.