– Ministri u vladi Srbije, kada završe posao, moći će u svetskim korporacijama da dobiju mesto koje nikad ne bi imali – tako je govorio Đinđić o prednosti javne službe koje se retko pominju.
Ovih dana pažnju javnosti privukao je citat Aleksandra Vučića za Dojče vele u kom kaže da će nastojati da nova vlada radi kao tim i da ministarstva ne budu više partijski feudi: „Srbija možda ne mora da ima Mesija i Ćavija, nego vladu kao Bajern, koji nema zvezde, ali ima izvanredan tim sa odličnim pojedincima“.
Ovaj citat podsetio je javnost na sličnu izjavu pokojnog premijera Zorana Đinđića, iz intervjua u NIN-u 2002. godine kada je svoju vladu uporedio sa Mančester junajtedom. Međutim, i pored ponovnog citiranja originalne izjave Đinđića, Penzin ima utisak da se javnost nije fokusirala na njenu suštinu – na važnu činjenicu o kojoj se, nažalost, malo govori u našem društvu, a trebalo bi:
– U ovoj fazi je mesto u vladi dobra investicija. Vlada Srbije je kao Mančester junajted. Nepoznati igrači treba da plate Mančester junajtedu da igraju u njemu, jer će posle toga biti poznati. Sada svaki ministar ulaže i u svoju karijeru i u svoj rejting. Već je sada jasno da će pet-šest ministara koji ovde rade ekonomski deo, kada završe posao u ovoj vladi moći u svetskim korporacijama da dobiju mesto koje nikad ne bi imali.
Dakle, suština je sledeća: mesto u javnoj službi ne nosi sa sobom samo beneficije koje traju dok traje služba, već i dugoročnu investiciju u sopstvenu karijeru (na stranu sticanje relativno pristojne „državne penzije“ za nekoliko godina sedenja u poslaničkoj, ministarskoj ili drugoj visokoj funkciji).