Za mnogobrojne javne zgrade u Japanu, koje su izgrađene ’60-ih i ’70-ih godina XX veka, treba da se odluči da li će biti obnovljene ili zatvorene, premeštene ili značajno izmenjene.
Sada nadležni treba pažljivo da pogledaju svoj portfolio i odluče koje zgrade će biti obnovljene, a koje će biti zatvorene, premeštene ili značajno izmenjene. U ovome će svakako važnu ulogu imati i glas javnosti, odnosno korisnika.
Ovde spadaju kancelarije samouprava, škole, biblioteke, centri za javno zdravlje, domovi kulture i društveni centri. Poslu će prethoditi mapiranje zgrada po godini izgradnje, ceni, površini, kvalitetu konstrukcije (prvenstveno otpornosti na zemljotrese), stepen korišćenja i cena održavanja.
Čak i u bogatom Japanu, jedna od opcija svakako će biti privatizacija zgrada, ali i samih usluga, naročito kada se uzmu u obzir velike demografske promene u toj zemlji.
Vrlo je moguće da će doći do spajanja službi i preseljenja pod jedan krov, uz bolju organizaciju koja treba da održi neophodan nivo efikasnosti. Na primer, biblioteke, odnosno knjige, možda bi mogle biti premeštene u društvene centre kako bi i dalje bile na raspolaganju građanima.
U tom smislu, centralna vlast Japana trebalo bi da omogući lokalnim samoupravama fleksibilnost u odlučivanju u skladu sa potrebama zajednice. To pre svega važi za neka ograničenja u smislu upotrebnih dozvola, spajanja funkcija, itd. Naravno, samouprave će se nadati i izvesnim subvencijama od centralnih vlasti, piše Japan Times.