Izrada lične karte osobu sa invaliditetom košta tri puta više nego ostale građane i dostiže iznos od 10.000 dinara.
Zvuči neverovatno, ali izrada lične karte osobe sa invaliditetom košta tri puta skuplje nego ostale građane. Već znamo da naši sugrađani sa invaliditetom imaju poteškoće da pristupe državnim institucijama, da redovno posećuju lekara, idu u pozorište ili u prodavnicu, ali ovo ih je sve zateklo bez obzira na to što su takvi propisi, piše Alo!
Zbog toga će se Nacionalna organizacija osoba za invaliditetom Srbije obratiti nadležnima.
Gospođa Mirjana K.(80) iz Beograda platila je nedavno oko 10.000 dinara samo zbog toga što zbog invaliditeta nije mogla da izađe iz kuće i izvadi novu ličnu kartu.
„Da bi osoba kao što sam ja napravila novu ličnu kartu mora prvo nekome da da punomoćje da završi taj posao umesto nje. Za to je potrebno da se plati specijalizovana agencija, kako bi se napisao validan zajtev. Sa tim dokumentom ide se kod notara. Njegova usluga, uključujući izlazak na teren, košta 3.700 dinara. Istovremeno, neophodno je da se obezbede dva svedoka, koji nisu u srodstvu. Tako da me je lična karta, sa svim tim troškovima, koštala oko 10.000 dinara! Nisam ni sama mogla da verujem“, ispričala je ona dnevnom listu Alo!.
Problem je što Mirjana nije jedina jer su mnoge osobe sa invaliditetom prošle kroz isto iskustvo.
Ivanka Jovanović, izvršna direktorka Nacionalne organizacije osoba za invaliditetom Srbije, kaže za Alo! da je to jedan od primera koji je relativno nov za njih, baš kao što su notari u društvu.
„Imamo innformaciju o problemu. Usluge notara su jako skupe. Doneli smo odluku na poslednjem sastanku Upravnog odbora da ćemo se tim povodom obratiti nadležnima kako bismo pokušali da osobe sa invaliditetom oslobodimo plaćanja usluga za razne overe i slične poslove. To ćemo svakako pokrenuti i videćemo kakav će ishod da bude.“
„Problem je u tome što veliki broj građana u Srbiji imaju neku vrstu invaliditeta i pitanje je da li je bolje da im se stvore uslovi u društvu i omogući im se da rade, budu finasijski nezavisni i plaćaju svoje usluge. Ali, Srbija je daleko od toga, a osobe s invaliditetom još dalje. Jer spadamo u kategoriju najugroženijih, najdiskrimisanijih i najsiromašnijih građana. Zato naša organizacija čini sve da utiče na to da se propisi ili podzakonska akta menjaju“, navela je ona.
Da to nisu jedini problemi osoba sa invaliditetom ukazuje i Milica Knežević (24) iz Zrenjanina koja kaže da nikoga nije briga za to što državne ustanove moraju da budu pristupačne za njih, a nisu.
„Najveći problem je što se ovde ne primenjuju zakoni po kojima bi trebalo da razne ustanove prilagode svoje prilaze kako bismo mogli da im pristupimo. Ali nisu i niko ne odgovara za to. Džabe je što smo mi svoje kuće prilagodili našim potrebama, kada izlazak u prodavnicu moramo da planiramo do tančina“, kaže Milica.