Naučnici su otkrili gen koji povezuje debljinu sive materije u mozgu sa inteligencijom. Ovo bi moglo pomoći da shvatimo osnovu nekoliko psihijatrijskih poremećaja.
Po prvi put, naučnici King’s College-a u Londonu identifikovali su gen koji povezuje debljinu sive materije u mozgu sa inteligencijom. Istraživanje je objavljeno juče, 11. februara, u časopisu Molecular Psychiatry i moglo bi pomoći naučnicima da shvate biološke mehanizme koji se nalaze iza nekih oblika intelektualne ometenosti.
Istraživači su proučavali cerebralni korteks, poslednji sloj, koru ljudskog mozga. On igra ključnu ulogu u pamćenju, pažnji, percepciji, razmišljanju, jeziku i svesnosti. Prethodna istraživanja pokazala su da je debljina cerebralnog korteksa blisko povezana sa intelektualnim sposobnostima, međutim geni još nisu bili identifikovani.
Međunarodni tim naučnika analizirao je DNK uzorke i MRI skenove 1.583 zdrava 14-godišnjaka. Ovi tinejdžeri rešili su i niz testova kojima je određena njihova verbalna i neverbalna inteligencija.
Dr Silvejn Dezriver sa londonskog Kings koledža objašnjava: „Želeli smo da saznamo kako su strukturne razlike u mozgu povezane sa razlikama u intelektualnoj sposobnosti. Genetska varijacija koju smo identifikovali povezana je sa sinaptičkom plastičnošću – načinom na koji neuroni komuniciraju. Ovo bi moglo da nam pomogne da shvatimo šta se dešava na nivou neurona u određenim oblicima intelektualne ometenosti, gde je sposobnost neurona da efikasno komuniciraju nekako ugrožena.“
Dodaje: „Važno je naglasiti da na našu inteligenciju utiču brojni genetski kao i faktori iz okruženja. Gen koji smo otkrili samo objašnjava mali deo razlika u intelektualnoj sposobnosti, tako da to nikako nije gen inteligencije.“
Istraživači su zaključili da tinejdžeri koji su nosioci određene varijacije gena imaju tanji korteks na levoj hemisferi mozga, naročito u frontalnim i temporalnim režnjevima i slabije su prolazili na testovima intelektualnih sposobnosti.
Genetske varijacije identifikovane u ovom istraživanju imale bi, prema procenama, samo mali uticaj na opšti nivo inteligencije. Međutim, rezultati bi mogli imati značajan uticaj na razumevanje bioloških mehanizama koji se nalaze u osnovi nekoliko psihijatrijskih poremećaja, kao što su šizofrenija, autizam – onih gde je glavna karakteristika poremećaja oštećena kognitivna sposobnost.