Početna Draganova nagrada Elšatka (Beograd): Ponoćna svetlost

Elšatka (Beograd): Ponoćna svetlost

Elšatka (Beograd): Ponoćna svetlost

Priča sa III konkursa za najbolji putopis starijih osoba „Draganova nagrada“, kategorija „Najbolja ženska putopisna priča“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Thomas Utsi, Švedsko ponoćno sunce

Kada pročitate naslov, sigurna sam da stvarate sliku totalnog mraka, gotovo praznih ulica i zgrada na kojima svetli samo poneki prozor, a i oni se pomalo gase kako bi njihovi vlasnici ponovo utonuli u miran san.

U pravu ste, jer sam i ja pre tako mislila, ali vam sada ovom mojom pričom želim dočarati noć punu sjaja i svetla, noć u kojoj se sreću i radosno pozdravljaju zalazak sunca i svetla zora, a koje sunce čvrsto drži za ruke. Dakle, sunce je i uz zalazak i uz zoru, nema ponoći, „crne noći“, već je sve obasjano crvenkastom sunčevom svetlošću.

Evo i objašnjenja. Moja draga sestra živi u jednom malom gradiću na severu Švedske, a ja sam kod nje provodila svaki svoj godišnji odmor. Ljubav između nas je gotovo nemerljiva.

Tokom mog boravka kod nje, uvek je nastojala da doživim lepe i nezaboravne trenutke koje ću pamtiti ceo život. I tako moja priča počinje jedne davne letnje noći. Posle večere cela porodica je sedela u vrtu. Pili smo kafu, neko je čitao novine, a ja sam vezla goblen. Nema tu ničeg neobičnog osim toga da je već 11 sati uveče a ne gori ni jedna sijalica, jer je svetlo kao usled dana.

U jednom trenutku, čujem moju sestru kako kaže da idemo u obližnju šumu kako bismo nabrale predivan mirisni đurđevak. Bila sam oduševljena jer je đurđevak jedan od mojih omiljenih cvetova. Šetale smo, brale malo belo cveće i udisale njegov opojni miris.

Sve je bilo očaravajuće lepo do trenutka kada sam bacila pogled na sat i shvatila da je ponoć, i tada se probudila moja podsvest. Kazaljke sata na ponoć, u blizini čujemo žubor potoka, a kad sam još ugledala izmet severnih jelena osetila sam panični strah i nekontrolisano viknula: „Idemo kući, idemo kući“.

I eto tako sam doživela ponoć obasjana suncem. Ovaj doživljaj pamtiću do kraja života.

Elšatka Pen, Beograd