Demografska i makroekonomska pitanja stvaraju i mnoge druge probleme… Veći broj starijih znači veće opterećenje zdravstvenog sistema, ali i veću potrebu za kvalifikovanom (a slabije plaćenom) radnom snagom koja će biti posvećena nezi i brizi o starijima.
Brigu o bivšim profesorima, naučnicima, top menadžerima, umetnicima, preduzetnicima, preuzeće osobe sasvim drugačijeg obrazovanja, interesovanja i životnih iskustava. Dodatno, razdvajanje generacija i migracije mlađih za poslom i karijerom, dovešće do učestalih pojava da gerontološko osoblje preuzima i deo uloge koja je tradicionalno pripadala porodici – oni će biti osobe za druženje, sagovornici, osobe od poverenja.
Produženje radnog veka značiće zapravo duži ostanak starijih na višim položajima u kompanijama i institucijama, uključujući zakonodavna tela lokalnih, državnih i federalnih vlasti. Ovo znači usporenu fluktuaciju kroz hijerarhiju, ali i potencijalnu opasnost od gerontokratije – kada jedna, najstarija generacija, ima brojčanu, političku i interesnu nadmoć u odnosu na ostale.
Zbog svega ovoga, ali i mnogih drugih pratećih pojava, važno je da mlada i srednja generacija na vreme razmišlja o zrelim i poznim godinama, kako bi započeo širi društveni dijalog o ovim pitanjima.