Početna Magazin Godine Direktor Kliničkog centra Srbije: Bez veze nema lečenja

Direktor Kliničkog centra Srbije: Bez veze nema lečenja

Direktor Kliničkog centra Srbije: Bez veze nema lečenja

Za list Politiku, 22. decembra 2014. godine, govorio je dr Miljko Ristić, kardiohirurg i direktor Kliničkog centra Srbije. Izdvajamo najzanimljivije delove intervjua…

Direktni povod za intervju u Politici bila je operacija ugradnje veštačkog srca, po prvi put u Srbiji, 19. decembra 2014. godine, koju je dr Ristić izveo zajedno sa timom, i zahvaljujući kojoj je jedan 48-godišnji inženjer dobio je novu šansu: pacijenti žive najduže pet godina, pa za to vreme postoji teoretska šansa da se nađe odgovarajući organ, srce za transplantaciju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Sam uređaj vredan je 150.000 evra i donacija je proizvođača. Ugradnju ovog uređaja radi svega dvadesetak zemalja u svetu, jer ni bogate zemlje nemaju dovoljno novca za ovakve poduhvate.

U intervjuu za Politiku dr Miljko Ristić govorio je na ovu, ali i druge teme. Izdvajamo delove intervjua koji se direktno odnose na njegovo viđenje zdravstvene nege i zdravstvenog sistema u Srbiji:

– (Da ranije obavimo ovakvu operaciju) sprečavali su me međuljudski odnosi koji su vladali u KCS-u. Govorili su mi „nije Srbija za to” (transplataciju srca – prim. Penzina).

– Imamo direktore klinika koji su „večni“: na čelu su po 12 ili 15 godina. To je u redu, ako imaju dobre rezultate i razvoj klinike ide uzlaznom linijom, neka ostanu i 22 godine.

– Nisam (zadovoljan stanjem u srpskoj medicini), da budem iskren. Sa malo para i entuzijazmom je moguće postići uspeh i to smo pokazali. Međutim, to nije dobar način ponašanja. Da bi se zdravstvo popravilo potrebni su nam dugoročni planovi, bar na pet godina.

– Jaz (između starijih generacija lekara i mladih i skori nestanak specijalista) se već sada oseća.

– Posle prvih deset, od 101 kardiologa, nemam poverenje ni u jednog!

– Mladi lekari što mi sada dolaze sa prosekom 10 sve su profesorska deca. To je epidemija u zadnjih nekoliko godina.

Na pitanje Politike: Da li „bez veze” može da se dobije dobra lekarska pomoć? dr Ristić odgovara:

– Iskreno, ne može! Izabrati pravog lekara redovnim putem je teško. Pacijent koji nema vezu osuđen je da čeka duže na preglede i medicinsku pomoć nego što je to predviđeno po proceduri. Zato sam na Klinici za kardiohirurgiju uveo pravilo da svaki pacijent koji je došao jer mu nije bilo dobro, mora da se primi i da nema ostavljanja od petka za ponedeljak. Takođe primamo i pacijente sa Instituta „Dedinje”, kojima se operacije zakazuju za dve godine. Na javnim skupovima sam već kazao da mislim da kapaciteti „Dedinja” nisu dovoljno iskorišćeni.

– Zdravstvo treba organizovati tako da bude lekar što dostupniji. Treba vratiti i porodičnog lekara koji živi i radi u neposrednoj blizini svojih pacijenata, kome može da se obrate i u dva sata izjutra.

– Apsolutno se zalažem da se privatnoj praksi da puna ravnopravnost sa državnom. U svim granama medicine, od ginekologije do ušnog, ne bi bio problem organizovati privatnu praksu, ali to mora da se reši tako da deo troškova snosi Republički fond zdravstvenog osiguranja (RFZO). Kada imamo liste čekanja, država je u obavezi da obezbedi lečenje i to ne u inostranstvu, već i u zemlji, u privatnim ustanovama.

– Lekari su najsujetnija profesija. Kad imate pacijenta to lako vidite: kod prvog lekara je dobio jedan lek za visok pritisak, drugi mu je kazao „ko ti je napisao taj lek, evo ti ovaj“, a u stvari je reč o istom leku. Onda ga je treći lekar pitao šta je tražio kod prvog i drugog lekara, a napiše mu opet isti lek.

Ceo intervju dr Miljka Ristića pročitajte na sajtu Politike.