Od dolaska Hoze Manuela Baroza na mesto predsednika Evropske komisije 2004. godine, nema više napretka u evropskom radnom pravu. Još gore, Trojka je izašla van svojih ovlašćenja prilikom rešavanja grčke krize
Sonia For razgovara sa prof. Melani Šmit i prof. Mišel Mineom za francuski Libération o tome da li zakonodavstvo Evropske unije štiti radnike.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
„Poslednjih godina, uzalud se traže velike direktive koje bi poboljšale zaštitu evropskih radnika“, primećuje Melani Šmit, profesor na Univerzitetu u Strazburu. Od dolaska Hoze Manuela Baroza na mesto predsednika Evropske komisije 2004. godine, nema jake želje da se donose zakoni o radu.
Vraća se na prvobitan pristup – svrha Unije je pre svega ekonomska: „Domaće tržište je to koje će nas spasiti: ako postoji ekonomski napredak, neizbežno će biti i društvenog napretka“, procenjuju u Komisiji.
I Mišel Mine priznaje da od komisija Baroza 1 i 2 „napredak prava manje se oseća nego 80-tih“. Direktiva o privremenom radu iz 2008. godine pruža državama članicama široke mogućnosti derogacija*.
Još gore, prema pravniku, Trojka je izašla van svojih ovlašćenja zahtevajući od Grčke da snizi minimalnu zagarantovanu zaradu i da je snizi na najmanje 25 godina.
„Unija nema nadležnost kada je u pitanju naknada za rad, što potvrđuje Lisabonski sporazum. Pored toga, minimalna zarada na najmanje 25 godina niža je od praga siromaštva, što predstavlja kršenje Evropske socijalne povelje. I starosna diskriminacija u suprotnosti je sa evropskom direktivom.“
Evropski parlament je nedavno kritikovao način na koji EU rešava grčku krizu. „Zato su izbori krajem meseca* važni“, kaže Melani Šmit.
„Danas je Parlament taj koji nastoji da zaštiti radnike: on se npr. suprotstavio nedavnoj direktivi o organizaciji radnog vremena, kojom su državama omogućene mnoge derogacije.“
*izbori za Evropski parlament održavaju se između 22. i 25. maja 2014. godine