Radne i stručne grupe odlučiće da li će eutanazija biti dozvoljena u Srbiji. Psihijatri su zabrinuti. Advokatica Ana Selak kaže da ćemo ili predvideti eutanaziju tako da dozvolimo dostojanstvenu smrt ili je nećemo predvideti uopšte.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Ana Selak smatra da pitanje eutanazije treba regulisati kroz pravne norme. U suprotnom, ljudi će odlaziti u druge zemlje da bi obavili eutanaziju. Određene radne i stručne grupe odlučiće da li će ona biti dozvoljena u Srbiji ili ne.
„Eutanazija je predviđena kao alternativa. Ili ćemo je predvideti na način da dozvolimo dostojanstvenu smrt ili je nećemo predvideti uopšte“, rekla je Selak u razgovoru za K1 televiziju.
Eutanazija samo uz izričitu saglasnost
Holandija je nedavno odobrila eutanaziju 29-godišnjoj devojci koja boluje od teške depresije. Ovaj slučaj je izazvao brojne debate u javnosti. Ana Selak, međutim, naglašava da je eutanazija u Evropi dozvoljena na izričitu saglasnost.
„Osoba koja je pristala na eutanaziju dala je svoj izričiti zahtev. To znači da je imala dovoljno podataka i informacija o tome“, istakla je.
Ona objašnjava da se prvo kreće od samog pacijenta. Sledeći korak je da ubistvo iz milosrđa može da traži porodica.
„Ukoliko pacijent nije u mogućnosti da da izričitu saglasnost, tada se ona traži od porodice. U tom slučaju, kao i kod pitanja o surogatima, mi ćemo prebaciti teret na sudstvo“, kaže Selak.
U Srbiji je prednacrt građanskog zakonika o eutanaziji napisan još 2015. godine. Ana Selak kaže da Srbija kao država mora da napravi sistem. Strah od zloupotreba ne treba da se opravdava time što nešto ne može da se uvede.
U Srbiji postoji pasivna eutanazija
Advokatica Selak navodi da u Srbiji postoji pasivna eutanazija.
„Pasivna eutanazija je kada pacijent odluči da tokom teške bolesti više ne želi da se leči. Zakon o pravima pacijenata dozvoljava pacijentu pravo na takav izbor. To se dešava u praksi. Pacijent napusti bolnicu, bude sa porodicom“, kaže.
„U drugim državama na istom kontinentu, neke procedure se sprovode, a u istom trenutku kod nas je to krivično delo“, rekla je.
Eutanazija – zastrašujuća moguća budućnost
Psihijatar Gordana Dedeić kaže da je eutanazija za nju nešto novo i veoma zastrašujuće. Nju zabrinjava pitanje šta će biti kasnije.
„Bolest je fizičko, socijalno i psihičko stanje jedne osobe. Ovde se ne radi samo o depresiji, već i o komorbiditetu (nekoliko udruženih bolesti) i anksioznosti. U prvi plan se stavlja depresija, ali se spominje i autizam, što možda jeste bio ključ za ovu odluku. Pominje se čak i granični poremećaj ličnosti, koji je možda udružen. To znači da postoje četiri dijagnoze, bar prema štampi. Udruženi komorbiditet je možda bio odlučujući faktor u ovoj situaciji“, navodi Dedeić.
Doktorka kaže, objašnjavajući razliku između duševnog i fizičkog bola, da je patnja osnovni razlog zbog kojeg pacijent počinje da razmišlja o eutanaziji.
„Eutanazija je milosrdni čin ubistva osobe koja je neizlečivo bolesna. Bol je subjektivan doživljaj. Svako ima svoj doživljaj i duševnog i fizičkog bola“, kaže.
Govoreći o slučaju iz Holandije, Dedeić je navela da ga ne smatra medicinskim porazom, jer uvek postoji način daljeg lečenja.
„Ne znam zašto je ovde odobreno, mislim da nije u pitanju samo depresija, već i autizam i bolest koja ima svoju evoluciju i koja je toj osobi učinila da njen život nema smisla. Depresija se leči, postoje antidepresivi, teraporezistentne depresije, gde dolaze u obzir i drugi oblici lečenja. Imamo pacijente koji su dugogodišnji pacijenti sa depresijom, koji su u remisiji i koji mogu živeti relativno kvalitetnim životom. Sve je krenulo od toga da joj je lekar objasnio da nema više mogućnosti da joj pomogne. Pitanje je kako je ona to shvatila i kako je tim lekara procenio da nema mogućnosti daljeg lečenja. Meni to deluje vrlo površno, ali nemamo dovoljno podataka i medicinsku dokumentaciju, već samo novinske članke“, istakla je.
Asistirani suicid
Doktorka Gordana Dedeić objašnjava da je asistirani suicid takođe jedan oblik eutanazije.
„To je kada lekar pruža pacijentu određenu količinu lekova, koje pacijent sam uzima kada poželi. Aktivna eutanazija može biti voljna ili nevoljna i potpuno se razlikuje od pasivne eutanazije. Međutim, naš zakon još uvek ne dozvoljava ove prakse prema članovima krivičnog zakona“, kaže Dedejić.
„Ipak, nisam za to. Smatram da je dužnost lekara da pacijent dobije pomoć do samog kraja. Lekar je tu da leči“, zaključila je Dedeić.
Izvor: Telegraf