Opšte je poznato da se visokoobrazovani češće venčavaju i manje razvode od manje obrazovanih radnika, piše Njujork Tajms.
Prema Američkom birou za statistiku, među muškarcima od 20 do 49 godina u 2013. godini, bilo je venčano 56 odsto visokoobrazovanih i zaposlenih na rukovodećim mestima, i svega 31 odsto radnika na manje plaćenim poslovima.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Neka istraživanja arhivske građe pokazuju da je ovaj trend prisutan u Americi već 130 godina, kao i da nije reč o razlikama u vrednostima koje imaju ove dve grupe ljudi.
Slična situacija je bila od 1880. do 1910. godine, kada je ekonomski jaz takođe bio veliki u društvu i oslikao se na bračni status.
Tada su eksplodirale razne delatnosti i veliki broj urednika i novinara, menadžera i direktora u rastućoj industriji, kao i otvaranje škola i angažovanje profesora, učinilo je da mnogi muškarci znatno poprave svoj ekonomski status ali i da se ožene.
U isto vreme, mnogi mladi koji bi postali zanatlije u predindustrijskom dobu, sada su radili slabo plaćene poslove uz mašine koje su preuzele mnoge radne veštine i kojima je bilo potrebno samo „hranjenje“ novom sirovinom. Istovremeno, ti radnici su se manje ženili.
Istorijski procenti venčanih muškaraca (rukovodioci, visokokvalifikovani i (ne)kvalifikovani):
- 1880. godina – 65, 56 i 39%
- 1960. godina – 85, 80 i 71%
- 2010. godina – 59, 48 i 32%
Iz ovih podataka jasno se vidi veza između bračnog stanja i društvene (ne)jednakosti. U eri prevelikih razlika u ekonomskom položaju stanovnika, javljao se i veliki jaz u njihovom bračnom stanju.
A 1960-ih u SAD, kada je ekonomija cvetala u korist većine stanovnika, razlike su bile znatno manje, ravnopravnost veća, a veliki broj brakova izrodio je čuvenu generaciju bejbibumera, piše Njujork Tajms.