Vedrana Rudan – Dilema

Starci ne bi imali problema da liječnici imaju vremena. Nemaju. Specijalist za želudac pojma nema što ti je dao otorinac, ortopeda nije briga što ti je uvalio psihijatar, a psihijatar te ne pita kakve kapi uvaljuješ u poluslijepe oči.

Prenosimo tekst Vedrane Rudan na temu o kojoj se uopšteno malo govori i razmišlja, a sastavni je deo života svakog pojedinca koji je prinuđen da živi sa koktelom raznih lekova svakoga dana…

Nema mnogo ljudi starijih od mene ali Umberto Eco jest. Sjećam se kad sam pred sto godina pročitala jednu od njegovih kolumni u kojoj je opisivao muke čovjeka koji sjedi u avionu i sprema se popiti novi lijek.

Dugo je proučavao nuspojave i strašno je bio ljut što je na papiriću velikim slovima bilo napisano kako lijek može imati jezive posljedice ako je bolesnik alergičan na sastojke lijeka. Kako čovjek može znati da li je alergičan na nešto što će prvi put progutati?

Nisam tada kužila Umberta. Zašto čovjek pije lijekove? Zašto stari ljudi lete? Zašto stari ljudi pišu o temi koja nikoga ne zanima osim stare ljude koji nikoga ne zanimaju? Zašto se Eco ne ubije?

Danas sam ja Umberto Eco. Pijem lijekove. Svi imaju nuspojave. Letim. Ne želim se ubiti. Što pijem od lijekova? Atenolol, prexanil, praxiten, po potrebi, apaurin, po potrebi, gastal, po potrebi, lupocet, po potrebi, andol 100, voltaren, po potrebi.

Ja imam tetive. Jedna mi je kraća. Mjesto gdje mi je tetiva kraća mažem tigrovom mašću, lavljom mašću, konjskom mašću i mašću mladoga kunića. Kuniće u mast pretvara jedan gospodin iz Gorskog kotara.

Svi lijekovi imaju nuspojave, pa pacijent mora pažljivo pročitati što mu se može dogoditi ako kombinira nešto što zatvara, lijek za sniženje tlaka, sa nečim što otvara, lanene sjemenke, primjerice. Otvarača ima još , ali ovaj je trenutno u modi.

Starci ne bi imali problema da liječnici imaju vremena. Nemaju. Specijalist za želudac pojma nema što ti je dao otorinac, ortopeda nije briga što ti je uvalio psihijatar, a psihijatar te ne pita kakve kapi uvaljuješ u poluslijepe oči.

Zato mi starci moramo biti eksperti širokoga spektra. Kako opušteno do kraja odgledati omiljenu dansku seriju dok te kraća tetiva šarafi? Žvaknuti apaurin? Tko može omamljen skužiti da li je ona Dankinja Džuli ili Juli legla agentu za nekretnine, bivšem mužu ili šefu psihijatrijske klinike kod koga se liječi jer ne može preboljeti rastavu?

Kako uskladiti bol i užitak? Namazati se mašću neke živine pa u usta uvaliti antidepresiv? Ali, ako popiješ antidepresiv, boli te briga, za probleme one Džuli ili Juli, želiš žderati život. Van iz kuće! Van!

Da bi mogao prijeći prag u smjeru života treba ti voltaren, mast pokojnoga konja djeluje na kratke staze. Voltaren kod nekih izaziva povraćanje. Da ne bi povratio moraš skuhati blagu kamilicu. Ona izaziva proljev.

Dupla doza lijeka protiv visokoga tlaka najbolji je čep. Prexanil rješava probleme sa otvorom ali hodanje postaje muka. Tlak 90/45 onemogućuje odlazak u život.

Kako biti star i uživati u životu iako su na tvojoj strani i tvoj liječnik i kemijska industrija i djeca koja polude kad u dva ujutro na ekranu mobitela vide tvoj broj. Što je sad? Infarkt? Želučana kila? Ne djeluju oblozi od kitova repa?

Danas sam nazvala liječnika i ukratko mu opisala svoje probleme:

  • „Gospođo, uzmite nešto za čišćenje.“
  • „Da, doktore, ali sve što me otvara uznemiruje me, pa ne mogu spavati.“
  • „Onda prije spavanja uzmite apaurin.“
  • „Da, doktore, ali ako uzmem apaurin, bojim se da ću u snu se onečistiti u krevetu.“

Spustio mi je slušalicu. Nema veze.

Umberto Eco zna odgovor. Živ je a ima preko osamdeset/devedeset. Odvući ću se u knjižaru i kupiti njegove kolumne. U njima ću naći odgovor na pitanje svih pitanja za nas 60 plus koji želimo čvrsto zagrliti život. Što je bitnije, srat ili spat?

Preporučujemo za čitanje sajt Vedrane Rudan.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *