Početna Magazin Godine Društvo Ako smo svi lepi, pametni i obrazovani – Ko će raditi odgovorne a „loše“ poslove

Ako smo svi lepi, pametni i obrazovani – Ko će raditi odgovorne a „loše“ poslove

Ako smo svi lepi, pametni i obrazovani – Ko će raditi odgovorne a „loše“ poslove

Na raznim poljima širom sveta vidimo da se povećava jaz između ponude i potražnje poslova, sa sve većim brojem radnih mesta za koje ne treba fakultet, ali treba odgovarajuće obrazovanje, i, još važnije – osećaj odgovornosti. Sa druge strane, ovi odgovorni a „jednostavni“ poslovi su manje plaćeni pa se radna snaga crpi i ispod granice elementarnog obrazovanja i ponašanja.

Zato sve češće čujemo o problemima sa nalaženjem negovatelja, građevinskih radnika, itd. Naime, kako je reč o teškim poslovima koje nisu spremni da rade bolje obrazovani, i kako je nestao „srednji sloj“, ne samo u ekonomskom već i u obrazovnom smislu, tako ove poslove obavljaju ljudi sa kriminalnom prošlosti, sa psihičkim problemima, bez osnovnog obrazovanja ali i kućnog vaspitanja.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Rezultat su zlostavljanja starih od strane negovatelja, učestale štete zbog ljudskog faktora, prekomerna upotreba sile i neodgovarajuća reakcija policajaca, raspojasano ponašanje vojnika, itd.

Na jednu stranu vuče logika profita poslodavca da ima manje troškove, a na drugu tehnologija koja ne uspeva ljudski rad da zameni dovoljno brzo, naročito u sektoru usluga, bilo javnom bilo privatnom, ali i u proizvodnji i drugim oblastima.

Pre nekoliko godina, kada je jedan američki proizvođač građevinskih mašina raspisao konkurs za posao foaje firme ispunio se radnicima. A onda im je rečeno da će testovi uljučivati i test na narkotike… Foaje je za nekoliko minuta bio poluprazan.

Ovo nije ostao izuzetak, tek anegdota. Štaviše, stvari su postale i gore. Sve je više ovakvih kompanija koje ne uspevaju da pronađu dovoljno radnika koji će biti negativni na opojne supstance.

Jedan razlog jeste i to što više kompanija radi ovakve testove, ali nije jedini. Primer za to je posao vozača kamiona gde već dugo postoje obavezna ovakva testiranja. Istorija podataka pokazuje da je povećan broj korisnika raznih opojnih droga, piše Njujork Tajms.

Suština možda leži u tome što ovakve poslove, koji ipak zahtevaju pouzdanu radnu snagu, više ne obavljaju ljudi iz srednjeg drupštvenog sloja, već oni čiji je životni put dosta drugačiji.

Cena obrazovanja napravila je jaz dostupne radne snage u kom pokušavaju da opstanu industrijska proizvodnja, transport, građevina, logistika, itd.

Naime, oni obrazovani traže poslove sa boljim uslovima rada, a oni neobrazovani najčešće već imaju dosjee, zatvorske kazne iza sebe, i kao prateću pojavu, istoriju konzumiranja droga.

Ovo na odgovornim poslovima može biti izuzetno opasno, kako za radnike, tako i za poslovne procese. Pored toga, može nastati i ozbiljna šteta, a i ljudski životi mogu biti ugroženi. Na primer, još 1987. godine bila je železnička nesreća u kojoj su obojica mašinovođa bili pozitivni na marihuanu u trenutku nesreće.

Neke firme u SAD čak kao uslugu nude sertifikaciju radne snage i proveru radnika: da li su osuđivani, da li su bili pozitivni na alkohol i droge, itd.

Slična situacija bila je i tokom 1980-ih godina, ali se zatim poboljšala, da bi danas ponovo bila sve gora. Na primer, jedan izveštaj daje podatak da je porast radnika koji su pali na testu korišćenja narkotika u 2013. godini bio 4,3% da bi već u 2014. godini bio 4,7 odsto.

Alternative su zapošljavanje imigranata, pre svega onih koji dolaze iz Centralne i Južne Amerike, ali postoje brojne industrije, naročito u oblastima i državama sa snažnijom kontrolom uslova rada i samih radnika, pa ne mogu sve kompanije da se okrenu njima.

Nemamo podatke, ali možemo da pretpostavimo da i Srbija lako može da krene u tom smeru.