Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
U SAD se u domovima za stare i obolele pacijente sve češće koristi terapija pomoću lutaka. Lutke smanjuju anksioznost kod obolelih od demencije i potrebu za terapijama lekovima, ali neki smatraju da lutke „infantilizuju“ obolele…
Terapija se svodi na to da obolela osoba dobije lutku o kojoj se „stara“ na sličan način na koji to rade deca: oni lutke drže u naručju, presvlače ih, spuštaju na jastuk. Obični čak i nije jasno da li su svesni da je u pitanju lutka ili misle da je reč o pravoj bebi, jer se terapija obično primenjuje kod najtežih slučajeva.
Mnoge osobe koje pate od Alchajmera više nisu sposobne da učestvuju u bilo kakvim kompleksnijim aktivnostima, i postaju depresivne i nesrećne, slažu se stručnjaci i negovatelji.
Namera terapije lutkama nije pokušaj da stare ubedi da su u pitanju bebe, već jednostavno da dobiju neki objekat za bilo kakvu interakciju i komunikaciju koji za obolele ima smisla, i koji ih čini zadovoljnijim.
Sa druge strane, ima ih oni koji su stava da „odrasle osobe treba da tretiramo kao odrasle – da zadrže dostojanstvo“. Pobornici terapije ne vide ništa sporno i ne slažu se da je reč o nepoštovanju osoba koje koriste lutke u terapiji.
Nema mnogo istraživanja, ali ona koja su urađena na ovu temu pokazuju da zaista dolazi do manje potrebe za lekovima, da ima manje agresije, ali i da su ređi slučajevi da osoba odluta, što je kod dementnih naročito opasno (Therapeutic use of dolls for people living with dementia: A critical review of the literature). Jednostavno, kao da ih lutka „drži na mestu“ i motiviše ih da se osećaju bolje, piše Kaiser Health News.