Početna Magazin Godine Društvo Teorijske osnove ejdžizma (predrasude o starima) – 2

Teorijske osnove ejdžizma (predrasude o starima) – 2

Traksler je još 1980. istakao četiri faktora koji doprinose ejdžizmu*. Ovi faktori, u manjoj ili većoj meri, još uvek deluju na odnos savremenog društva prema starima.

Isticanje produktivnosti u zapadnoj kulturi predstavlja treći faktor koji doprinosi ejdžizmu. Ta produktivnost usko je definisana u smislu ekonomskog potencijala. Oba kraja životnog ciklusa smatraju se neproduktivnim – i detinjstvo i starost. Sredovečni se doživljavaju kao nosioci tereta koji nameću ove dve grupe. Deca se, međutim, vide kao nosioci budućeg ekonomskog potencijala. Na neki način, na njih se gleda kao na ekonomsku investiciju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Stari ljudi se doživljavaju kao finansijska obaveza. Niko ne želi da kaže da su stari ljudi neproduktivni, ali se, ipak, nakon penzionisanja, stari ljudi tako doživljavaju. Pošto više nisu ekonomski produktivni, oni se potcenjuju.

Četvrti faktor koji doprinosi ejdžizmu u zapadnom društvu jeste način na koji se starenje u početku istraživalo. Loše kontrolisana gerontološka istraživanja učvrstila su negativnu sliku koju društvo ima o starijim osobama. Na počecima istraživanja starosti, naučnici su odlazili u ustanove za brigu o starima gde su mogli da nađu dovoljno osoba za istraživanje. Međutim, samo pet odsto starije populacije nalazilo se u ustanovama. Istraživanja su se tako zasnivala na posmatranju starijih ljudi koji uglavnom nisu bili zdravi.

Trakseler je pre trideset godina pisao da još uvek postoji potreba za novim istraživanjima koja bi se sprovela sa zdravim starim ljudima koji žive u naseljima u kojima su boravili i ranije, pre starosti.

Predlagano je da se utiče na smanjivanje negativnih stavova pojedinaca pomoću kontinuiranih izlaganja kontaktima sa starima, kao i pomoću rada se starijim ljudima.
Međutim, izgleda da postoji veliki društveni uticaj na ejdžizam. Zato, dok se ne pozabavimo ovim društvenim uticajima, ejdžizam ne može biti uništen. Na primer, ako kao društvo ne utičemo na strah od smrti i samim tim od starenja, mladi će nastaviti da stariju populaciju odvajaju od sebe. Diferencijacijom od starih služiće se kako bi sebe zaštitili od suočavanja sa stvarnošću – činjenicom da su i oni smrtni.

*Ejdžizam (eng. Ageism) jeste tuđica prihvaćena u našoj nauci. Redakciji Penzina nije poznat termin koji bi bio adekvatna zamena. Zato, koristimo ’ejdžizam’.