Početna Magazin Godine Saveti za bliske osobe negovatelje – Pravite pauze

Saveti za bliske osobe negovatelje – Pravite pauze

Kada je moj suprug primao povremene terapije na klinici zbog raka, medicinski tehničar mi je rekao: – Vaš suprug izgleda odlično, ali Vi ne…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Helen Denis, američki stručnjak u oblasti starenja, zaposlenja i penzije sa akademskim, korporativnim i iskustvom u radu u neprofitnim organizacijama, u tekstu za LA Daily News odgovara na pitanje čitaoca.

Pitanje: Moji roditelji vole da putuju. Nažalost, moja majka više ne može na put jer boluje od emfizema (hronični opstruktivni emfizem ili bronhitis – HOPB, eng. COPD). Iako joj nije neophodna nega (koristi inhalator) i relativno dobro se snalazi, moj otac odbija da je ostavi i da uživa u strasti koju mu donose putovanja. Moja sestra živi blizu njih. Kako mogu da utičem na oca da posveti sebi neko vreme? Venčani su 60 godina.

Odgovor: Suočavate se sa frustrirajućom situacijom. Iako znamo da ne možemo da nateramo odrasle da urade šta ne žele da rade, možda postoji prostor za razgovor.

Za početak, saznajte koliko posla vaš otac obalja u domaćinstvu. Da li je on zadužen za kupovinu namirnica, pranje veša, kuvanje, održavanje higijene kuće ili zelenila i dvorišta?

Jednom kada to znate, razgovarajte sa ocem o tome da pronađete zamenu za obavljanje tih poslova. Ispomoć može da započne sa obavljanjem jednog od zaduženja, kao što je održavanje dvorišta, a zatim da vremenom preuzma i druge zadatke.

Može li vaša majka ostati sama noću? Kako se ona oseća u vezi sa tim? Ako joj je nelagodno možda vaša sestra može da prenoći kod nje jednom ili dvaput, ili vaša majka može otići kod vaše sestre na nekoliko noći.

Nakon 60 godina zajedništva, razumljivo je da je samostalno putocanje bez saputnika velika promena. Zatim je tu i krivica:

– Šta ako se nešto desi a ja nisam tu? Nikada neću moći da živim sa sobom.

To je uobičajeno razmišljanje koje drži osobu ne samo u blizini već i vezanu za kuću. Iako vaš otac možda ne vidi sebe kao staratelja, veoma je verovatno da pruža podršku i obavlja poslove za vašu majku s obzirom da je kod kuće sve vreme.

Jedna zdravstvena publikacija Harvarda (Harvard Health Publication), daje listu za određivanje stresa negovatelja:

  • anksioznost, depresija i razdražljivost
  • osećaj umora i gubljenja snage
  • problemi sa spavanjem
  • preterane reakcije na nevažne stvari
  • problemi sa koncentracijom
  • pojačano osećanje ozlojeđenosti
  • manje rekreativnih aktivnosti
  • unos više alkohola, duvana i hrane nego inače
  • zapostavljanje obaveza.
Šta učniti? Mejo klinika (Mayo Clinic) daje neke predloge koje možete podeliti sa ocem:

Napravite pauzu: Može biti teško zamisliti da je vaša voljena osoba u društvu nekog drugog ko se stara o njoj. Pravljenje pauze važno je, ne samo zbog vas, već i zbog voljene osobe. To može biti nekoliko sati, ceo dan, ili više.

Prihvatite pomoć: Napravite listu onoga šta drugi mogu da učine da pomognu. Prepustite pomoćniku da izabere ono što želi da radi. Neko možda voli da šeta sa nekim radi bezbednosti, ili jednostavno zbog društva. Neko drugi će možda otići po namirnice.

Fokusirajte se na ono što vi možete da učinite – bez napora. Osećaj krivice je normalan, ali ne predajte se. Shvatite da ne težite savršenstvu, i ne osećajte krivicu ako tražite i primite pomoć.

Postavite neke lične zdravstvene ciljeve: Pronađite vreme za fizičke aktivnosti, odgovarajuć san i zdrave obroke. Sve ovo zahteva pažnju, ali je važno i nije jednostavno za postizanje.

Potražite ili zadržite društvene veze: Potrudite se da ostanete emotivno vezani za porodicu i prijatelje. To može biti ispijanje kafe sa prijateljem ili poseta omiljenom članu porodice. I pravite planove za izlaske iz kuće.

Neka lična iskustva… 

Kada je moj suprug (sada pokojni) primao povremene terapije na klinici zbog raka, medicinski tehničar mi je rekao:

– Vaš suprug izgleda odlično, ali Vi ne.

Te noći primila sam poziv od njegovog lekara koji je tada držao predavanje na Havajima. Pitala me je:

– Šta se zbiva sa Vama?

Njeni saveti su bili da obećam da ću svakoga dana napuštati kuću na po dva sata da idem u šetnju ili na sastanak sa prijateljima.

Hvala na Vašem dobrom pitanju i želim Vam da uspete da utičete na oca. Putovanje je možda pretežak cilj, ali slobodno popodne uvek je dobar početak.