Početna Magazin Godine Umetnost Reka Brusa Springstina

Reka Brusa Springstina

Reka Brusa Springstina

Pesma američkog muzičara Brusa Springstina, Reka (River), jedna je od najsnažnijih pesama rok muzike sa socijalnom tematikom. Nastala na prelasku 70-ih u 80-te godine, svedok je da ni te decenije nisu bile vesele kakvim volimo da ih se sećamo.

Dolazim odozdo iz doline
gde te zovu „gospodinom“ od najranijih dana
i nauče te da živiš kao što je živeo tvoj tata…
Meri i ja smo se upoznali u srednjoj
kada joj je bilo samo sedamnaest
Vozili bismo daleko od te doline
i njenih zelenih polja…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Otišli bismo do reke
I zaronili bismo u nju
Oh, vozili bismo se dole do reke…

Onda je Meri zatrudnela sa mnom
i, to je bilo sve što je napisala…
Za devetnaesti rođendan dobio sam
radnu knjižicu i svadbeni kaput…
Otišli smo do opštine
i sudija je na sve stavio tačku,
bez osmeha, bez šetnje do oltara,
bez cveća, bez venčanice…

Te noći smo se spustili do reke
i zaronili smo u nju…
Oh, do iste reke gde smo se nekad vozili…

Dobio sam posao na građevini, u Džonstaun kompaniji,
ali, u poslednje vreme nije bilo mnogo posla zbog krize…
Sad su sve one stvari, koje su se činile tako važnim,
prosto isparile negde u vetar…
Sada se jednostavno pravim kao da se ne sećam,
Meri se pravi kao da je nije ni briga…

Ali, ja se sećam:
vozimo se bratovljevim kolima,
njeno telo preplanulo i mokro od vode,
noću na tim obalama ležao bih budan,
i privukao bih je blizu samo da osetim
svaki njen dah…
Sada se ta sećanja vraćaju da me progone
progone me kao kletva,
da li je san laž ako se ne ostvari
ili je nešto još gore – to
što me šalje dole do reke
iako znam: reka je sada usahla…
To, što me šalje dole do reke večeras,
dole do reke,
gde smo moja draga i ja…

Brus Springstin, 1979.

Fotografija: Womick