Sve je veća potreba za reformom penzionog sistema Hrvatske, a u hrvatskom društvu sve je manje volje za njom
Sredinom februara 2014, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje objavio je podatke prema kojima će u Hrvatskoj, do kraja 2014. godine, broj zaposlenih i penzionera biti skoro jednak. Ka tome se u ovoj državi ide već izvesno vreme, ali su informacije Hrvatskog zavoda pokazale da se nepovoljni trend ubrzao.
Jutarnji piše da je u periodu od 2001. do 2008. godine broj onih koji uplaćuju doprinose rastao brže od broja korisnika penzijskog osiguranja, i to po stopi od 1,9%.
Međutim, 2009. godine se dešava preokret i poslednjih pet godina broj osoba koje uplaćuju doprinose pada po prosečnoj stopi od 2,66%. Izračunali su da će na ovaj način, svake godine ovaj trend stvarati rupu od milijardu i po kuna (više od 15 milijardi dinara iliti preko 130 miliona evra). A tu nije uračunato i povećanje penzija koje država Hrvatska svake godine vrši na osnovu kombinacije inflacije i rasta plata.
Za ovu državu je i karateristično da zbog razvijenog turizma ima velike sezonske oscilacije broja zaposlenih. Ali i tu ima velikih promena koje ukazuju na potrebu da se nešto menja kada je u pitanju penzioni sistem.
Naime, 2009. godine razlika između prolećnog minimuma i letnjeg maksimuma broja uplatioca doprinosa bila je 19 hiljada. A 2013. godine, ona je iznosila 83 hiljade osoba. U zimskim mesecima, drastično se smanjuje broj osoba koje uplaćuju doprinose.
Navodi se da je čak 337 hiljada korisnika penzija koji imaju od 25 do 65 godina. Oni će penziju primati decenijama.
Sa druge strane, ljudi od kojih se očekuje da sada uplaćuju doprinose mogu da se nadaju da će penziju u proseku primati manje od deset godina i pri tom im ona neće omogućiti ni plaćanje osnovnih potreba. Logično je onda da se zaposleni preispituju zašto uplaćuju doprinose.
Na kraju teksta konstatuje se da je sve više potrebna temeljna reforma prvog stuba penzijskog osiguranja, ali da je volje za nju u hrvatskom društvu sve manje.