Početna Magazin Godine Društvo Obespravljeni, nevidljivi srpski sezonski radnik (video)

Obespravljeni, nevidljivi srpski sezonski radnik (video)

Obespravljeni, nevidljivi srpski sezonski radnik (video)

Dve hrabre žene govore o teškim i ponekad neljudskim uslovima rada koje radnici na sezonskim poslovima trpe ćutke jer drugi posao ne mogu da nađu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Krajem maja 2015. godine u Subotici je održan okrugli sto pod nazivom „Žene, tranzicija, diskriminacija“ na kome se govorilo o položaju sezonskih radnica u Vojvodini.

Na ovom događaju u organizaciji grupe S.T.R.I.K.E, iz Novog Sada, GU Solidarnost iz Subotice i Ženske sekcije Zrenjaninskog socijalnog foruma, svoja lična, i veoma potresna, iskustva iznele su radnice Milica Lupšor i Vesna Đorđević.

Ove dve hrabre žene govore o teškim i ponekad neljudskim uslovima rada koje radnici na sezonskim poslovima trpe ćutke jer drugi posao ne mogu da nađu.

Radnicima se ne obezbeđuje ni dovoljno vode, ukoliko se ide više od dva puta dnevno u toalet, mora da se donese lekarsko opravdanje, crvene trake oko ruku signalizira smanjenu produktivnost određene radnice koja ima menstruaciju, urlanje i vređanje radnika kao podsticajna mera i sl. samo su jedan, upečatljiv deo svedočanstva ove dve žene.

Sezonski radnici su nevidljivi za državu. Ona o njima nema skoro nikakvih podataka jer oni ili rade na crno ili preko omladinskih zadruga koristeći lažna dokumenta. Ova dokumenta su pokriće pred dražavom, a ne potreba poslodavca. Jer na ovim poslovima rade i skapavaju i žene od sedamdeset godina kojima je to jedini izvor prihoda.

Zato rade i ćute. Ćute nesvesne prava kojih imaju, a za one koje znaju, ne smeju da se bore.

Ovo nije priča samo ljudi koji rade sezonske poslove na njivama, u manjim mestima. Mobingu su izloženi i zaposleni, često honorarci ili zaposleni na poslovima za koje je lako naći zamenu, u velikim gradovima.

Velika specijalizovana štamparija koja svojim radnicima koji rade 12-časovne smene brani odlazak u toalet kako se ne bi napuštale mašine, trgovinsko preduzeće koje se bavi prodajom putem telemarketinga u kome je normalan početak radnog dana vređanje radnica od strane poslodavca – to su priče koje znamo, o kojima slušamo i koje nam postaju normalne.

Dokle može da se trpi? I za koliko malo?

Poznata je pošalica da su robovlasnici bolje brinuli o svojim robovima – štitili su svoj imetak. Danas, neuki, priučeni menadžment često šikanira radnike nesposoban da na bilo koji drugi način poveća proizvodnju.

Milica Lupšor, koja je snimila i dokumentarni film „Obrani berači“ 2014. godine u produkciji UG Ravnopravnost (ZSF kasnije), govori o tome kako na vojvođanskim njivama sve više u nadnicu idu i visokoobrazovani ljudi. Možda je to ono što će dovesti do promene. Jer školovaniji ljudi su svesniji svojih prava.

Mogu li žene kao što su Milica Lupšor i Vesna Đorđević svojom hrabrošću i odlučnošću da promene nešto?

U nastavku, jedan ispod drugog, dva video zapisa:

  • Snimak sa okruglog stola „Žene, tranzicija, diskriminacija“
  • Trejler dokumentarnog filma „Obrani berači“