U Evropi, gerontokratija je dobila formu posebnog prezira problema nezaposlenosti mladih. Ovo se naročito videlo na poslednjem Evropskom samitu na kome su lideri, pred skeptičnim evropskim medijima, obećali svega šest milijardi evra za zapošljavanje mladih (Youth Guarantee).
Iako to zvuči kao velika brojka, to je manje od 0,05% bruto društvenog proizvoda (BDP) Evropske unije, dakle, zanemarljiva suma prema razmerama ovog problema, a naročito kada se uporedi sa Obaminim stimulus paketom za zapošljavanje iz 2009. godine koji je iznosio 831 milijardu dolara.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Zapravo, problem će se verovatno pokazati kao dugoročan. Dobro je poznato da pojedinci, od adolescencije do starog doba, političke stavove menjaju od levice prema desnici, odnosno, od političkog radikalizma ka konzervativizmu. Ovo sada vidimo u velikoj razmeri širom razvijenog sveta gde političke platforme često definiše preterana bojažljivost i konzervativizam uprkos razmerama aktuelnog ekonomskog debakla.
Uzrok ovog problema je, delimično, i demografska promena. Prosečan stanovnik EU u 2012. godini imao je 41,5 godina, dok se predviđa da će do 2060. godine imati 47,6 godina. Ovaj relativno spori rast prikriva daleko bržu promenu u starosnoj strukturi evropskog stanovništva, a naročito rapidan rast populacije, odnosno glasačkog tela, od preko 65 godina.
Dodatno, u većini evropskih zemalja, broj mladih se smanjuje usled drastičnog pada nataliteta pa prosečna Evropljanka danas ima 1,3 deteta (izuzeci su Francuska, Velika Britanija i skandinavske zemlje). Već postoje dokazi da će parovi imati i manje od jednog deteta zbog „recesije beba“ uzrokovane ekonomskom krizom. Ovo se samo dodaje na opštu slabiju izlaznost mladih glasača (u Francuskoj je na predsedničkim izborima 2012. godine glasalo svega 19% mlađih od 25 godina, dok je nacionalni prosek bio 13% neizašlih na izbore).