Dobri Dobrev je rođen 1914. godine, u selu Bajlovu kraj Sofije. Za vreme II svetskog rata, od granate koja je pala nedaleko od njega, skoro da je potpuno ogluveo. Imao je četvoro dece, dvoje je još uvek živo. Toliko se zna o njegovom životu. O ostalome on ne želi da priča.
A cela Sofija poznaje dedu Dobrog jer on skoro svaki dan prepešači deset kilometara do grada gde prosi. Druga reč ne postoji, ali on nije običan prosjak. On živi od svoje penzije koja iznosi oko 80 evra. Sve što dobije na ulicama glavnog grada Bugarske on daje za manastire i crkve širom zemlje.
Oko 2000. godine, on je svu svoju imovinu poklonio crkvi. Od tada živi u sobičku u porti crkve Sv. Kirila i Metodija u njegovom rodnom Bajlovu. Kada nije na ulicama Sofije, pomaže u crkvi. Nosi odeću koju sam pravi, ne plaši se kiše i snega. Ne ljuti se na one koji ga sa podozrenjem gledaju, a srećan je kada može sa ljudima da popriča o Bogu. Zahvalan je kada mu daju novac, a slika na kojoj ljubi ruku dečaku obišla je ceo svet.
Crkvi se danas mnogi vraćaju, ali retki su laici koji joj posvećuju život. Čovek ne može da ne poštuje toliku predanost, bio vernik ili ne.
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Fotografija preuzeta sa sajta posvećenog dedi Dobrom – link ka Galeriji sajta