Zanimljivo, sve ovo vreme, niko nije pomenuo „nacionalne penzionere”, njih više od 400 iz oblasti kulture i umetnosti, i nekoliko stotina uglavnom dobrostojećih, profesionalnih – sportista!
Mirjana Radošević, novinarka u penziji, u svom autorskom tekstu za Politiku postavlja pitanje šta se dešava sa nacionalnim penzijama u okviru aktuelnih „reformi“, i započinje pitanjem: Priča o smanjenju plata i penzija je završena. Ili je, možda, tek počela? Prenosimo tekstu u celosti…
Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
Zanimljivo, sve ovo vreme, niko nije pomenuo „nacionalne penzionere”, njih više od 400 iz oblasti kulture i umetnosti, i nekoliko stotina uglavnom dobrostojećih, profesionalnih – sportista! Zašto je to nedodirljiva kategorija, niko iz vlasti do sada nije rekao. Jer, godišnje to je nekoliko miliona evra iz budžeta samo za oblast kulture i umetnosti.
Nije ih pomenuo ni poslanik Dragan Šutanovac, za vreme čijeg je ministarskog mandata njegov tast pevač Miroslav Ilić – mimo komisije ministarstva kulture, odlukom vlade, a što je po važećim propisima bilo legitimno – stavljen na spisak „nacionalnih penzionera”.
Sada gledamo popularnog „slavuja iz Mrčajevaca” kako iz crvenih fotelja po sistemu, gore-dole, ocenjuje učesnike u rijaliti šou, baš kao što i neke njegove koleginice, s titulom „nemerljivog doprinosa nacionalnoj kulturi” ne propuštaju „tezge tipa blato”, samo daj lovu.
Nedavno, čitam izjavu Matije Bećkovića. Na pitanje kako biste voleli da umrete‚ pesnik je odgovorio: „Od uzbuđenja, kad budem ugledao penzionerski ček bez – umanjenja!” Uzgred, pesnik nad pesnicima se odrekao „nacionalne penzije”, jer smatra da mu je dovoljna njegova, stečena penzija i akademski dodatak. Neki drugi akademici nisu odoleli.
Svaka vlast je, od kako su (2007) izmislili ovu kategoriju apanaže, imala svoje miljenike. A, sad, već dve godine, nova vlast ćuti. Dosadašnji „nacionalni” iz budžeta i dalje dobijaju po 50.000 dinara svakog meseca, ćute, niko se ne buni niti solidariše, kao što ćute i stotine onih koji čekaju u redu, nadajući se da te beneficije neće biti ukinute.
U toku je, kako sam informisana u Ministarstvu kulture, rad na izmenama i dopunama Zakona o kulturi u okviru koga treba doneti i ozakoniti i novi pravilnik o „nacionalnim priznanjima” sa mnogo oštrijim kriterijumima. Predviđa se da iz svake, od 11 kategorija, bude nagrađen, po jedan umetnik, a ne na desetine, kao minulih godina.
Ali, malo kome je palo na pamet da će, dok se čeka Zakon o kulturi, dok se krešu penzije i lični dohoci, predsednik države da predloži još jednog „nacionalnog penzionera”! Kako je saopšteno, na inicijativu iz Niša, predsednik Nikolić je odlučio da se „nacionalna penzija” dodeli osamdesetšestogodišnjaku, Đorđu Mihajloviću, nadaleko znanom čuvaru srpskog groblja Zejtinlik u Solunu. U Srbiji će, tako, uz umetnike i kulturne radnike svrstane u jedanaest kategorija, biti dodata i dvanaesta – čuvar groblja od nacionalnog značaja!
Mnoge moje kolege penzioneri, novinari, nećemo ćutke, pognute glave pristati na sve to! Zato, odoh da se učlanim u Udruženje sindikata penzionera Srbije, i da se pridružim armiji od 400.000 penzionera (koliko ih prema procenama ima samo u Beogradu) da pravdu potražimo na Ustavnom sudu Srbije.
A nadležni neka nam bar, kad nam od 1. novembra (2014) smanje penzije, odgovore šta je sa onim ‚‚nacionalnim”, zaključuje Mirjana Radošević za Politiku.