Početna Magazin Godine Bolonjom protiv završenih ispita i fakulteta

Bolonjom protiv završenih ispita i fakulteta

Bolonjom protiv završenih ispita i fakulteta

Država već duže vreme najavljuje prekid studiranja po starim planovima i programima, i obavezan prelazak na Bolonju za sve studente. Ima li ovo smisla danas kada treba da se priča o celoživotnom učenju? Mogu li apsolventi sa završenim fakultetima (bez diplomskog) da se vrate „na početak“ birokratskom odlukom? Koliko može da košta mesto za fasciklu u arhivi? Uz sve to, postoji još pitanja koje postavljaju „stari studenti“ uz peticiju za produženje rokova…

Napomena: Nekoliko dana nakon ove objave rečeno je da će rok biti produžen – pogledajte dodatak na kraju teksta

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Zapravo, pravo pitanje jeste da li uopšte treba da postoji rok za završetak fakulteta? Zašto bi iko gubio to pravo, jer, plaćanje današnjih cena studija u praksi znači gubitak prava s obzirom da stari studenti odavno i rade, gaje decu, pomažu roditelje, a visina školarina je njihova višemesečna plata.

Zaista su brojni problemi sa kojima se stari studenti suočavaju, i njihovim vraćanjem makar i za korak unazad šta se zapravo ovim postiže u državi u kojoj visokoobrazovani često odlaze (da se ne vrate), u kojoj se kapital koncentriše u sve uže krugove, kao i iskustva, i znanja?

Saopštenje povodom peticije studenata koji studiraju po starom planu i programu

Budući da je peticija za produženje roka za završetak studija po starom planu i programu započeta pre bezmalo godinu dana, da pokretači i pravna zastupnica od početka marta 2016. pokušavaju da kontaktiraju i u problematiku i eventualno razrešenje upute nadležne institucije, te kako se s odgovorima ili konstruktivnim reakcijama drugih strana otezalo (često i nakon više urgencija s naše strane), potom zbog generisanja velike medijske pažnje i utiska da postoji opsežno nerazumevanje situacije u kojoj se nalaze studenti koji još uvek studiraju po starom planu i programu, prinuđeni smo da se javnosti obratimo ovim otvorenim pismom.

Činjenice i okolnosti jesu sledeće:

  • studenti koji studiraju po tzv. starom planu i programu, potpisnici peticije, jesu mahom apsolventi (odnosno studenti završnih godina, shodno tome da ovaj termin de jure više ne postoji, iako se de facto još uvek često upotrebljava), koji više formalno ne pohađaju nastavu, koji izmiruju obaveze obnove i overe semestara, i koji bi završili fakultete položivši preostale ispite;
  • ovi studenti, po članu 123 st. 5 Zakona o visokom obrazovanju, imaju pravo da nastave studiranje i nakon isteka roka, koji ističe pre početka školske 2016/17, odnosno 2017/18, ali u skladu sa aktuelnim studijskim programom, što bi podrazumevalo prebacivanje na program usklađen s Bolonjskom deklaracijom;

Prelazak ovih studenata na aktuelne studijske programe i usklađivanje s istima nisu prihvatljivi iz sledećih razloga:

  1. zbog ekvivalencije bi morali da polože programsku razliku, koja se ogleda u dodatnih nekoliko do čak petnaestak diferencijalnih ispita;
  2. bili bi vraćeni na neku od prethodnih studijskih godina;
  3. morali bi da, u skladu s Bolonjskom deklaracijom, ispunjavaju predispitne obaveze u vidu aktivnog učestvovanja u nastavi (pohađanje predavanja i vežbi, pisanje seminarskih radova itd), što i predstavlja najveći problem, budući da su napustili fakultetske centre i vratili se u mesta stanovanja, neretko i zasnovali porodicu i zaposlili se;
  4. troškovi administrativne obrade i ekvivalencije bi bili previsoki, shodno tome da je s mnogih fakulteta najavljeno naplaćivanje svakog ESPB boda, uz cenu 1.500 – 1.900 dinara po bodu (podsećanja radi, svaka godina nosi 60 bodova), pritom bi student još i neminovno ostao u statusu samofinansiranja, te plaćao i troškove školarine, ne bi imao pravo da koristi studentski smeštaj (dom) niti da se hrani u menzi i sl;
  5. nemala frakcija fakulteta ni nema definisane modele prebacivanja na nove studijske programe, kao ni ideju sprovođenja istih; ova haotičnost i nepoznanice su osnov za zloupotrebu položaja studenata, pogotovo uzevši u obzir stepen autonomije fakulteta i realnu nemogućnost nadležnog ministarstva da ih reguliše, kontroliše ili prinudi (dopisima i preporukama) na neeksploataciju i neimprovizaciju.

Ostale činjenice o završetku studija za stare studente:

  • sâmo Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, uz visokoškolske ustanove, kasni u rešavanju ovog problema i nema pripremljen plan; iako je novoizabrani ministar pokazao dobru volju i sastao se s predstavnicima potpisnika peticije, bojimo se da je uopštena neblagovremenost delanja nadležnog ministarstva označila nezainteresovanost za ovaj problem ili prepuštanje studenata koji studiraju po starom planu i programu fakultetima ponaosob;
  • nisu svi fakulteti otpočeli s nastavom po bolonjskom programu istovremeno; iako je početna godina najčešće školska 2006/07, na nekim fakultetima su poslednje generacije koje studiraju u skladu sa starim planom i programom upisivane tek školske 2009/10; ovi studenti se nalaze u najgoroj poziciji jer se istovetno oročenje odnosi i na njih;
  • Zakon o visokom obrazovanju je već u postupku izmene, odnosno Zakon o izmenama Zakona o visokom obrazovanju jeste u proceduri, između ostalog, i u cilju određenih povoljnosti po aktuelne generacije studenata, koje studiraju po bolonjskim programima, a uz podršku i na preporuku nadležnog ministarstva i prosvetnih, kao i studentskih, organizacija (NSVO, KONUS, SKONUS); pošto će do izmene svakako doći, tim pre je njima lakše obuhvatiti i studente potpisnike peticije;
  • rok za završetak studija po starom planu i programu je nedavno produžen u Crnoj Gori i BiH, na inicijativu narodnih poslanika; u Sloveniji i Hrvatskoj studenti takođe još uvek studiraju po starom planu;
  • najzad, ali ne i najmanje bitno, tu je i pitanje ustavnosti odredbe kojom se ograničavaju prethodno stečena prava (pravo da se studije završe po započetom planu i programu), odnosno kršenje zabrane povratnog dejstva (retroaktivnosti) zakona i drugih opštih akata.

Iz svega izloženog se može zaključiti da je ovo složen društveni, a ne samo obrazovni ili lični problem. U svetlu zainteresovanosti potpisnika da završe studije, malog broja preostalih ispita, nemogućnosti da ponovo pohađaju nastavu, štetnosti dodatnih diferencijalnih ispita, ogromnog prostora za okorišćavanje ustanova na štetu studenata i dodatnih (neretko besmislenih, puko administrativnih, a previsokih) novčanih nameta, generalnog nepostojanja odgovarajućeg plana i modela za prelazak na nove programe i hitnosti razrešenja, shodno institucionalnom zakašnjenju i trenutnim zbrzavanjem, te improvizacijom, molimo Vladu, Narodnu skupštinu, Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo i Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja da zaštite interes svojih građana i produže rok za završetak studija studentima koji studiraju po starom planu i programu za dve godine.
Ne činite ’’večite’’ studente – večitijima.

O grupi starih studenata (sa Fejzbuka)

Grupa podrške svim studentima koji su upisali fakultete po starom programu namenjena pre svega razmeni informacija i uzajamnoj pomoći. Svako od nas ima svoju ličnu priču i razloge zbog kojih smo odužili studiranje. Velika je stvar poželeti da se stigne do cilja, uprkos svemu, i nikada nije kasno da se završi započeto!

Hajde da budemo podrška jedni drugima, i da zajedno tragamo za načinom kako to na najefikasniji način ostvariti. Pridružite se i pozovite sve svoje prijatelje koji su u sličnom problemu. Zajedno smo jači!

Grupa je okupljena, između ostalog, i oko Peticije kojom se traži produženje roka od 2 godine, odnosno oko zahteva da nam se dozvoli da završimo studije po programima po kojima smo i upisani.

Posetite grupu starih studenata na Fejzbuku!

Dodatak – Produžava se rok za završetak studija po starom programu (9. 9. 2016. Izvor: eKapija)

Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja pokrenulo je proceduru u vezi sa izmenama Zakona o visokom obrazovanju kako bi se studentima koji studiraju po starim programima produžio rok za završetak studija.

Ministar Mladen Šarčević je istakao da on lično, kao član akademske zajednice, nije za produženja roka ali da je pokrenuo proceduru jer od toga zavisi budućnost velikog broja mladih ljudi.

Rekao je i da je produženje roka u cilju povećanja broja akademskih građana i naglasio da će ovo biti poslednja šansa za studente koji studiraju po starim studijskim programima, jer se Ministarstvo sledeće godine neće baviti ovim pitanjem.

Pre pokretanja procedure Ministarstvo se konsultovalo u vezi sa predlogom o produženju roka za završetak studija za studente koji studiraju po starim programima sa univerzitetima i fakultetima, kako državnim tako i privatnim, kao i sa predstavnicima studenata. Više od 60% fakulteta podržalo je predlog Ministarstva, kao i studentska udruženja.

Kada je u pitanju Bolonjski proces predložene izmene odnose se samo na studente koji su u tekućoj godini ostvarili 48 ESBP, dok će u najskorije vreme biti formirati posebna radna grupa koju će činiti predstavnici fakulteta, studenata i Ministarstva, a koja će pratiti proces prelaska sa starih na nove sudijske programe, kao i proces opterećenja studenata koji studiraju po Bolonji.

Ministarstvo će predložiti da se studenti koji su u tekućoj školskoj godini ostvarili 48 ESBP rangiraju u okviru kvote za finansiranje iz budžeta u školskoj 2016/2017. godini.