Niti sposoban za rad, niti ispunjava uslove za invalidsku penziju

Šta da čini građanin koji nije sposoban za rad, a ne ispunjava ni uslove za invalidsku penziju? Obično se traže „sivkasta“ rešenja. Jer, treba živeti.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Pravo da prima invalidsku penziju može ostvariti svaki građanin Republike Srbije kome se utvrdi da je potpuno izgubio radnu sposobnost. Neophodno je, naravno, da se ispune određeni uslovi.

Potrebno je da osoba ima najmanje pet godina staža osiguranja u slučaju da je invalidnost posledica bolesti ili povrede van rada. Ako osoba ima do 20 godina života, potrebna je najmanje jedna godina staža osiguranja. Osoba stara do 25 godina mora imati dve godine staža osiguranja, a do 30 godina – tri godine staža osiguranja.

Ako je uzrok invalidnosti povreda na radu ili profesionalno oboljenje, osoba može steći pravo na invalidsku penziju, bez obzira na dužinu staža osiguranja. Na ovo u razgovoru za list Danas ukazuje i Jovan Tamburić, predsednik Udruženja sindikata penzionisanih lica Srbije.

Ali ako to nije slučaj, šta da čini osoba koja usled invalidnosti ne može da radi, a ne ispunjava ni zakonske uslove za invalidsku penziju? Sagovornica lista Danas koja je u toj situaciji kaže da joj preostaje samo da nađe nekog poslodavca koji je voljan da je prijavi.

Nebojša Atanacković, počasni predsednik Unije poslodavaca kaže da se ovakve „prakse koje nisu zakonsko rešenje“ ne mogu podržati. Napominje da se, sa druge strane, one često ne mogu ni zabraniti.

Penali za prevremeno penzionisanje – još gora anomalija

Atanacković ukazuje na to da postoji još jedna anomalija oko penzionisanja – penali za prevremeno penzionisanje.

„Postoji još jedna gora stvar na koju sindikati ukazuju, a što mi kao poslodavci podržavamo. To je da se uredi praksa kada neko sa 60 godina života ima 40 godina radnog staža, da ode u punu penziju. Sada je stanje takvo da, ako hoće da ide u penziju, ta osoba ima umanjenje za nedostajućih pet godina do pune životne starosti. Tako ostaje bez oko 20 odsto penzije. A pritom, kada napuni 65 godina, to umanjenje im se ne vraća, već ostaju sa tako umanjenim primanjem, iako su radili punih 40 godina.“

„Ako neki propis nije u potpunosti prilagođen svim okolnostima, onda vrlo lako dolazi do njegovog izbegavanja“, zaključuje Atanacković.

Izvor: Danas
Fotografijamarianne bos za Unsplash