U domovima za stare u Kanadi postoji veliki procenat ljudi koji bi mogli da žive u svojim stanovima kada bi imali odgovarajuću podršku za samostalan život, ali… nje nema.
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, očekivani životni vek Kanađana je 80 za muškarce i 84 za žene. Prema popisu iz 2011. godine, u toj zemlji živi skoro pet miliona starijih od 65 godina, dok su generacije od 60 do 64 godine najbrže rastuće po brojnosti vršnjaka.
Jedan izveštaj o „ejdžizmu“ kaže da je 63 odsto starijih od 66 godina reklo da su bar jednom bili tretirani drugačije samo zato što su stariji, dok je trećina priznala da je i sama nekog tretirala drugačije zbog godina.
Među pripadnicima generacije X i generacije Y, ovi procenti su čak 43, odnosno 42, a čak svaki peti učesnik u anketi smatrao je da su stari Kanađani na teretu svom društvu.
– Mislim da se mnogi ljudi plaše starost. Zapravo, plaše se da će izgubiti mentalno zdravlje, pokretljivost i svoju nezavisnost. To je ono što oni vide od starosti, ali to nije jedina realnost ako uzmete u obzir veliki broj ljudi koji žive zdrave i produktivne živote i u poznoj starosti – kaže Greg Shaw, predsednik Međunarodne federacije starenja (IFA):
– Kada sam pogledao domove za stare u Kanadi, video sam tu veliki procenat ljudi koji bi mogli da žive u svojim stanovima kada bi imali podršku za samostalan život, ali nje nema – kao problem se ističe veliki broj usluga koje su dostpune starima, ali tek neke od njih pokriva socijalno i zdravstveno osiguranje, piše piše Canada.com.