Zatvoreni sa partnerom? Ugledajte se na starije parove

Pandemija koronavirusa menja svet, ali menja, ponegde, i odnose u braku. Zatvoreni u kući sa partnerom, mnogi su morali da se suoče sa problemima u vezi koje su do sada odlagali. Profesorka psihologije sa Harvarda poručuje: „Ugledajte se na starije bračne parove“.

Širom sveta ogroman broj parova odjednom zajedno provodi svaki sat dana i noći. Mnogi stariji parovi ovako žive čak i bez pandemije. Vredi saslušati njihova iskustva jer mnoga psihološka istraživanja pokazuju da brakovi starijih ljudi spadaju među najsrećnije.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Pregled istraživanja otkriva obrazac bračne sreće u obliku latiničnog slova „U“ koji se obrazuje tokom života. Kod mladih bračnih parova mnogo pozitivnih aspekata isprepletano je sa mnogo sukoba. Sa druge strane, stariji parovi uživaju u najvišem stepenu bliskosti uz veoma malo sukoba. Sredovečni parovi koji odgajaju decu nalaze se na najnižem stepenu krivulje bračne sreće. Kod njih često dolazi do slabljenja uživanja u međusobnom društvu uz porast sukoba.

Postoje neke bitne sličnosti između života u penziji i izolacije koju zahteva socijalno distanciranje. Vaš društveni krug se smanjio. Bez poslovnih veza i prijatelja sa kojima se nalazite na večeri ili u teretani, partner postaje važniji nego ikad.

Već tri decenije radim kao terapeut sa parovima svih životnih dobi. Sada uočavam izazove koje doživljavaju parovi u toku pandemije, svojevrsnog uveličavajućeg stakla koje može izvući na svetlost dana i najbolje, ali ponekad i najgore u vezama.

Osloni se na mene

Stariji, penzionisani parovi prevashodno se fokusiraju na međusobno pružanje podrške.

„Mogu li da se pouzdam u tebe onda kada mi bude potrebna pomoć, kada se budem uplašio/uplašila od smrti, ili kada mi ne bude bilo dobro? Da li sam spreman/spremna da ja budem taj izvor utehe i oslonca kada ti budeš trebao/trebala mene?“

Bez obzira na starost ili na fazu u kojoj se par nalazi, sadašnja pandemija otkrila je potrebu za mnogo većom međusobnom zavisnošću.

„Mogu li da računam na tebe da ćeš zaštiti sebe i nas kada budeš išao/išla u prodavnicu? Ako se plašim zbog svog ili zdravlja svojih roditelja, mogu li da ti kažem? Ako me pomaganje našoj deci sa učenjem matematike (predmeta sa kojim sam se i tokom svog školovanja mučio/mučila) dovede do ludila, mogu li da te zamolim da ti preuzmeš taj zadatak? Ljubazno i bez prevrtanja očiju?“

Sada je savršeno vreme da razvijete umeće traženja pomoći i, da zauzvrat, prihvatite ranjivost svog partnera. Sada možete da vežbate za godine koje će doći. U budućnosti ćete morati međusobnu zavisnost – sposobnost da računate na partnera i da on/ona računa na vas u trenucima kada je oslonac potreban i kada se čovek oseća krhko – osećate kao sasvim prirodnu.

Manje se i ljubaznije svađajte

Moj kolega, psihijatar Bob Valdinger, proučava sukobe među parovima osamdesetogodišnjacima. Rekao mi je da često ima problema da ih navede da započnu svađu. Nakon što su decenijama vodili iste rasprave, ovim starijim parovima je prilično dosadila mogućnost da ih ponovo pokreću. Već znaju šta će drugi reći. „Moramo li onda ponovo to da radimo?“

Kada se stariji parovi ipak posvađaju, oni su uglavnom bolji u rešavanju sukoba od mlađih. Veća je verovatnoća da će oni u svađu ubacivati i izraze naklonosti, a manje su skloni izražavanju gađenja, ratobornosti i kukanja. Budući da je njima njihova veza najvažnija, veća je verovatnoća da će oprostiti partneru ili dopustiti da naneta nepravda prođe bez svađe.

Dakle, probajte da odmah na početku prepoznate svađu i da kažete partneru:

„Možemo li da pričamo o nečemu zanimljivijem? Verovatno već znamo kako će se ova priča razvijati.“

Ili, ako je važno stvari isterati na čistac, pokušajte da zapamtite da možete reći i nešto ljubazno, da možete se nasmešite ili dodirnete partnera, a da to ne znači da se predajete. Takođe je dobra ideja da se suzdržite od bilo kakvih prezrivih ili ružnih komentara.

Naučnici koji izučavaju parove preporučuju da se tokom svađe držite „čarobne proporcije“ od pet prema jedan. Trudite se da kažete pet pozitivnih stvari za svaki zajedljiv ili negativan komentar. Ovaj odnos, koji može delovati neobično, zasnovan je na činjenici da negativne interakcije imaju veću težinu od pozitivnih.

Predlog Penzina: Ako želite da saznate šta stariji savetuju za sreću u braku, obavezno pročitajte i tekstove:

Usredsredite se na sadašnjost

Istraživanja sugerišu da se stariji parovi usredsređuju na sadašnjost. Oni su više u stanju da prihvate vezu onakva kakva jeste umesto da gledaju u budućnost kada će se ona promeniti.

Iako možda ne razgovaraju o sopstvenoj smrtnosti, stavovi starijih parova su oblikovani kraćim vremenom pred njima. Oni obično posvećuju više pažnje pozitivnim iskustvima, žele da bolje shvate svoja osećanja i fokusiraju se na manju grupu bliskih prijatelja i porodicu.

Pokušajte da se usredsredite na ono što je dobro u vašoj vezi. Čemu se divite i na čemu ste zahvalni? Ako se budete fokusirali na podršku koju vam pruža partner, istraživanja pokazuju da ćete se i vi i partner bolje osećati u vezi.

Usredsređivanje na osećaje neće biti teško tokom pandemije koja izaziva snažne navale besa, straha, zabrinutosti, tuge, ljubavi i zahvalnosti.

Šta možete naučiti o svom partneru što niste znali ranije, a što se tiče njegove ili njene snage, načinima na koje se bori i pukotinama koje se javljaju u njegovoj/njenoj borbi?

Postoji engleska izreka nastala, verovatno, 60-ih godina XX veka: „U dobru i u zlu, ali ne i za ručak.“ Žene-domaćice teško su se privikavale na to da njihovi muževi budu u kući sve vreme. Kažu da je, tokom pandemije, ova izreka proširena: „U dobru i u zlu, ali ne i za doručak i za ručak i za večeru“.

Iz pandemije bi, međutim, neki od parova mogli da izađu sa novim veštinama. Nema potrebe da se čeka penzija da bi se ostvarila čvršća veza.

En Fišel za The Conversation

Izvor: The Conversation
Prevod i prilagođavanje: Penzin.rs
FotografijaRenate Vanaga za Unsplash


En Fišel je vanredna profesorka psihologije na Medicinskom fakultetu Harvard univerziteta

Mogli bi vas zanimati i tekstovi: