Vanbračna zajednica kao osnov za porodičnu penziju

Vanbračna zajednica može biti osnov za porodičnu penziju. Potrebno je, međutim, da se ispune određeni uslovi. Vanbračni partneri i supružnicu nisu sasvim izjednačeni.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Od decembra 2019. godine i vanbračni partneri mogu da budu porodični penzioneri. Vanbračna zajednica se dokazuje, ali to nije jedini uslov koji zakon definiše u bolnoj situaciji.

Koliko su zaista izjednačeni

U Srbiji je u 2018. godini rođeno ukupno 17.130 dece u vanbračnim zajednicama, podatak je Republičkog zavoda za statistiku. U 2019, ovaj broj su vanbračni roditelji uvećali za još 183 bebe. Iste godine u Zakonu o PIO vanbračni partner prvi put je naveden kao član porodice preminule osobe. Podsećamo da su bračna i vanbračna zajednica izjednačene Ustavom Republike Srbije.

Zakon o porodici definiše vanbračnu zajednicu kao trajniju zajednicu života žene i muškarca, između kojih nema bračnih smetnji. Te smetnje podrazumevaju da u vanbračnoj zajednici ne može biti neko ko je istovremeno i u braku. Ili da u vanbračnoj zajednici nisu bliski krvni srodnici…

Davanje prava vanbračnim partnerima na porodičnu penziju učinjen je pomak u izjednačavanju prava bračnih i vanbračnih partnera. Međutim, bračni i vanbračni partneri nisu, recimo, izjednačeni u pravu na nasleđivanje. Ovo pitanje još čeka na rešenje u izmenama Zakona o nasleđivanju.

Dokazivanje vanbračne zajednice

Razlika između supružnika i vanbračnih partnera, kada je reč o uslovima za ostvarivanje prava na porodičnu penziju, jeste u dokazivanju trajanja zajednice. Naime, postojanje vanbračne zajednice mora da se utvrdi u sudskom vanparničnom postupku. Zatim Zakon o PIO u potpunosti izjednačava venčane i nevenčane partnere.

Da bi bračni ili vanbračni partner ostvario pravo na porodičnu penziju, potrebno je da je ispunjen jedan od dva osnovna uslova. To pravo može da se ostvari ako su bračna ili vanbračna zajednica trajale minimum tri godine. Ili, pak, ako su tokom zajedničkog života partneri dobili zajedničko dete.

Čak i ukoliko je zajednica prestala, može se ostvariti pravo na porodičnu penziju, ako je sudskom presudom utvrđeno pravo na izdržavanje. Obaveza izdržavanja se takođe utvrđuje u vanparničnom postupku.

Ukoliko je preminuli bračni ili vanbračni partner imao najmanje pet godina staža osiguranja, može da se ostvari pravo na porodičnu penziju. Nažalost, samo ukoliko je smrt nastala usled povrede na radu ili profesionalne bolesti, stiče se pravo na porodičnu penziju bez obzira na dužinu staža koji je preminuli proveo u osiguranju.

Pravo na porodičnu penziju može se ostvariti ako je pokojni partner za života ispunio uslove za starosnu, prevremenu starosnu, ili za invalidsku penziju. Naravno, i ako je bio penzioner.

Od kraja 2019, po osnovu vanbračne zajednice, oko 1.000 osoba je ostvarilo pravo na porodičnu penziju.

Starosno doba kao uslov za venčane i nevenčane partnere

Ako zahtev za porodičnu penziju podnosi žena, uslov da ostvari pravo je da je do smrti svog partnera napunila 53 godine života ili da u trenutku njegove smrti ona ima najmanje 45 godina. U tom slučaju penziju će moći da prima tek kada navrši 53. U slučaju da muškarac nadživi svoju partnerku, on ima pravo na porodičnu penziju ako je do njene smrti navršio 58 godina.

Ukoliko nemaju zakonom propisane godine, nadživeli partner ili partnerka ostvariće pravo na penziju ako su do smrti, ili u roku od jedne godine od dana smrti, postali potpuno nesposobni za rad. Imaju pravo na penziju i ako je po smrti partnera ostalo jedno ili više dece koja imaju pravo na porodičnu penziju po preminulom partneru. Uz uslov da prema toj deci obavljaju roditeljsku dužnost.

Prema propisima o Vojsci Srbije, kako supružnik tako i vanbračni partner profesionalnog vojnog lica koje je poginulo za vreme vojnih dejstava, ovo pravo stiču bez obzira na godine života. Uslov je, međutim, da nisu ponovo sklopili brak.

Na šta podseća istorija

Još 1835. godine doneto je prvo rešenje o porodičnoj penziji. Ono je glasilo na ime Karađorđeve udovice, Jelene Đ. Petrović. U početku, ovo pravo mogli su da ga ostvare isključivo članovi porodice umrlog činovnika, odnosno državnog službenika.

Od 1893. godine, izmenama je bilo propisano da udovice i deca umrlih činovnika stiču pravo na penziju tek nakon deset godina redovnog ulaganja u tadašnji Penzioni fond za udovice i decu umrlih činovnika.

U Zakonu o osiguranju radnika iz 1922. godine, prvi put se pominje vanbračna zajednica. Tada je navedeno da vanbračna žena umrlog radnika ili radnika koji je stradao nesrećnim slučajem na radu, može da ostvari materijalnu potporu pod uslovom da je vanbračna zajednica trajala najmanje godinu dana. Takođe i da je u toj zajednici rođeno dete.

Đ.J. za Penzin

FotografijaRenate Vanaga za Unsplash