Početna Magazin Godine Ekonomija Ugovor o doživotnom izdržavanju: Zakon, praksa i primer

Ugovor o doživotnom izdržavanju: Zakon, praksa i primer

Ugovor o doživotnom izdržavanju: Zakon, praksa i primer

Zakon o nasleđivanju, u Članu 194. navodi: Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primalac izdržavanja da se posle njegove smrti na davaoca izdržavanja prenese svojina tačno određenih stvari ili kakva druga prava, a davalac izdržavanja se obavezuje da ga, kao naknadu za to, izdržava i da se brine o njemu do kraja njegovog života i da ga posle smrti sahrani.

[maxbutton id=“3″]

 

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ugovor o doživotnom izdržavanju jedan je od najčešćih i najznačajnijih naslednopravnih ugovora u našem pravu i regulisan je odredbama člana 194. do člana 205. Zakona o nasleđivanju.

Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u pisanom obliku i mora da bude overen kod sudije:

Zakon o nasleđivanju, Član 195: Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u pismenom obliku i overen od sudije koji je dužan da pre overe pročita strankama ugovor i primaoca izdržavanja naročito upozori na to da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u njegovu zaostavštinu i da se njome ne mogu namiriti nužni naslednici. U suprotnom, ugovor je ništav.

Overa ugovora o doživotnom izdržavanju može se podneti osnovnom sudu u mestu u kojem se nalazi nekretnina, ako je nekretnina predmet ugovora. Ako je predmet ugovora neka druga imovina, onda se on može overiti u bilo kojem osnovnom sudu. Uz predlog treba odneti i dokaze o vlasništvu imovine navedene u ugovoru. Po prijemu dokumentacije, sud će zakazati ročište na kojem će sudija overiti ugovor. Tek tada se ugovor smatra zaključenim.

Šta podrazumeva doživotno „izdržavanje“?

Zakon o nasleđivanju u poslednjem stavu člana 194. eksplicitno navodi šta se smatra „izdržavanjem“:

Član 194, stav 3: Ako što drugo nije ugovoreno, obaveza izdržavanja naročito obuhvata obezbeđivanje stanovanja, hrane, odeće i obuće, odgovarajuću negu u bolesti i starosti, troškove lečenja i davanja za svakodnevne uobičajene potrebe.”

Dakle, obaveza davaoca izdržavanja se ne sastoji samo iz materijalnih činidbi, već i iz moralnih obaveza koje je on ovim ugovorom dužan da ispuni, navodi sajt Paragraf.

U vezi sa tim, najbolje je citirati rešenje Okružnog suda u Beogradu od 2004. godine:

”ova vrsta obaveze podrazumeva staranje i brigu o primaočevoj ličnosti i čitav niz ličnih usluga koje su uslovljene socijalnim i kulturnim potrebama i načinom života primaoca izdržavanja pre zaključenja ugovora (poseta rodbine i prijatelja, poseta kulturnim ustanovama, nabavljanje literature za čitanje i dr.).”

Dok se materijalne obaveze mogu izvršavati i posredstvom trećih lica, obaveze vezane za negu i staranje o primaocu izdržavanja, moraju se ispunjavati isključivo putem ličnog kontakta dve ugovorne strane (davaoca i primaoca izdržavanja).

Ugovor o doživotnom izdržavanju može biti sklopljen i u korist izdržavanja više lica:

Zakon o nasleđivanju, Član 197: Kad je doživotno izdržavanje ugovoreno za dvoje ili više lica, svako od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja.
Treba imati u vidu da je ugovor o doživotnom izdržavanju prvenstveno ugovor između fizičkih lica koje ne vezuje radna delatnost davaoca izdražavanja:
Zakon o nasleđivanju, Član 196: Ništav je ugovor u kome je davalac izdržavanja fizičko ili pravno lice koje se u okviru svog zanimanja, odnosno delatnosti i stara o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, različite agencije i slično), ako prethodno za ugovor nije dobijena saglasnost nadležnog organa starateljstva.

Paragraf upozorava da je ugovor o doživotnom izdržavanju često predmet sudskog spora posle smrti primaoca izdržavanja. Obimna sudska praksa pokazuje da sudovi tumače i primenjuju ugovor o doživotnom izdržavanju pre svega u interesu primaoca izdržavanja, kao slabije ugovorne strane, posebno u pogledu:

  • svrhe zaključivanja ugovora o doživotnom izdržavanju, koja se ne svodi samo na potrebu za materijalnim davanjima, već obuhvata i pružanje odgovarajuće nege, zbog čega ovaj ugovor ima i porodičnu i socijalnu dimenziju.
  • obaveze kontinuiranog davanja izdržavanja – davalac izdržavanja dužan je da svoju obavezu ispunjava onako kako je to najpogodnije za primaoca izdržavanja;
  • neizvesnosti (aleatornosti) ugovorne obaveze davaoca izdržavanja koja se odnosi na dužinu života primaoca izdržavanja, zbog koje se ne može unapred odrediti da li postoji srazmera uzajamnih davanja (visina troškova i koristi od predmeta ugovora koji primalac ostavlja), s tim što se aleatornost ugovora o doživotnom izdržavanju ne procenjuje samo prema vremenskom razmaku između zaključenja ugovora i momenta smrti primaoca izdržavanja, već prema svim okolnostima konkretnog slučaja;
  • neprenosivosti obaveze davaoca izdržavanja na treće lice, s obzirom da primalac izdržavanja prilikom zaključenja ugovora o doživotnom izdržavanju očekuje da će se davalac izdržavanja starati o njemu u slučaju bolesti i starosti i upravo zbog toga se odlučuje da ugovor zaključi sa određenom osobom, zbog njenih osobina;
  • mogućnosti primaoca izdržavanja da raspolaže imovinom koja je predmet ugovora o doživotnom izdržavanju za vreme trajanja tog ugovora, a u cilju zaštite interesa primaoca izdržavanja, koji ostaje vlasnik svoje imovine sve do svoje smrti.

U Zakonu o nasleđivanju, članovi 201 i 202, definišu se i dva razloga za raskid ugovora o doživotnom izdržavanju:

  • Raskid ugovora zbog poremećenih odnosa
  • Raskid ugovora zbog promenjenih okolnosti.

Paragraf takođe napominje da je „ovaj i ovakav ugovor, veoma često, predmet kontroverzi, jer veoma često se istim, iz nasledstva, na posredan način isključuju zakonski naslednici, te se veoma često dešava, da epilog istih budu dugi i iscrpljujući sudski postupci, upereni protiv davaoca izdržavanja, tužbom za raskid ili poništaj ugovora o doživotnom izdržavanju“.

Razlog koji naslednici često navode jeste nesposobnost za rasuđivanje davaoca izdržavanja prilikom zaključenja Ugovora. Ili eventualno, neispunjenje ugovornih obaveza na strani davaoca izdržavanja, odnosno njihovo rđavo ispunjenje.

Sudska praksa je stala na stanovište da je forma ugovora o doživotnom izdržavanju propisana u interesu ugovornih strana, prvenstveno primaoca izdržavanja, pa se u svakom slučaju ceni da li je povreda forme dovoljan razlog za ništavost ugovora, na primer:

  • U slučaju kada primalac izdržavanja nije na svom jeziku bio upozoren da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u njegovu zaostavštinu, sud je zauzeo stav da se radi o povredi forme koja dovodi do ništavosti ugovora.
  • U drugom slučaju, sud je ocenio da činjenica da primalac izdržavanja, iako pismen, nije potpisao ugovor, već je na ugovor stavio otisak prsta, ne utiče na punovažnost ugovora, kao i da ugovor o doživotnom izdržavanju može biti raskinut i neformalnim sporazumom.

U ovom pravcu kreće se sudska praksa koja u interesu primaoca izdržavanja pruža pravnu zaštitu i neimenovanom kvaziugovoru o doživotnom izdržavanju („nepravi ugovor o doživotnom izdržavanju“), koji nije zaključen u formi propisanoj Zakonom o nasleđivanju, ako je u skladu sa opštim pravilima ugovornog prava, odnosno sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima. Takvu zaštitu uživaju i drugi pravni poslovi, npr. ugovor o poklonu ili neki neimenovani ugovor o prenosu svojine na nepokretnosti, ako sadrže odredbu o obavezi izdržavanja, piše Paragraf.

Primer ugovora o doživotnom izdržavanju

(Primer preuzet sa sajta „U pravu si!„)

UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU

Zaključen dana xx.xx.xxxx. godine u xxx(mesto) između:

  • [Ime i prezime] iz [mesto], [ulica],[broj] (dalje: Davalac izdržavanja) i
  • [Ime i prezime] iz [mesto], [ulica], [broj] (dalje: Primalac
    izdržavanja)

Član 1

Primalac izdržavanja je jedini i isključivi vlasnik stana na adresi [mesto], [ulica], [broj], površine 25m2, sagrađen na parceli br. xxxxxxx K.O. [broj i ime katastarske opštine], pa se sporazumeo sa Davaocem izdržavanja i želi da ga ovaj doživotno izdržava, hrani, odeva, neguje i pazi, u bolesti odvodi do lekara i snosi troškove medicinskog lečenja, da ga posle smrti sahrani na primeren način, podigne nadgrobni spomenik i izda podušje po mesnom običaju, a u naknadu za sve to, Primalac izdržavanja ostavlja u svojinu Davaocu izdržavanja celokupnu ovde opisanu nepokretnost, sa pokretnim stvarima i to: frižider, veš-mašina, šporet, tv aparat, trpezarijski sto i četiri stolice, garderober, komoda, krevet.

Član 2

Davalac izdržavanja se obavezuje da doživotno izdržava Primaoca izdržavanja na način i pod uslovima opisanim u članu 1 ovog Ugovora.

Član 3

Predaja nepokretnosti i pokretnih stvari Davaocu izdržavanja odlaže se do smrti Primaoca izdržavanja.

Član 4

Svaka ugovorna strana može tražiti raskid ovog Ugovora, ukoliko se međusobni odnosi ugovarača toliko poremete da postanu nepodnošljivi ili ako druga strana ne bude ispunjavala svoje obaveze.

Član 5

Sve troškove overe i realizacije ovog Ugovora plaća Davalac izdržavanja u celosti.

Član 6

Davalac izdržavanja može na osnovu ovog Ugovora upisati u javne knjige prava iz ovog ugovora, bez ikakve dalje saglasnosti i prisustva Primaoca izdržavanja.

Član 7

Eventualni sporovi koji nastanu iz ovog ugovora rešavaće se pred nadležnim sudom u Beogradu.

Član 8

Ovaj Ugovor sačinjen je u 8 istovetnih primeraka, od kojih dva pripadaju Primaocu izdržavanja, dok 6 primeraka pripada Davaocu izdržavanja.

DAVALAC IZDRŽAVANJA                                   PRIMALAC IZDRŽAVANJA