Starost je samo stanje duha

Profesorka psihologije sa Harvarda Elen Langer smatra da je starost samo stanje duha. Istraživanja koje je decenijama sprovodila, govore u prilog njenoj tezi.

Stari smo onoliko koliko se osećamo starim. Dobro zvuči, ali se obično smatra da je ovo samo zgodan način da se utešimo. Većina ljudi smatra da starenje neminovno znači i propadanje.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Elen Langer, sada već čuvena profesorka psihologije sa Harvarda, od ranih dana svoje karijere bavi se upravo pitanjem veze između psihe i tela. Ona se, međutim, ne bavi uzročno-posledičnom vezom, ne zanimaju je načini kako jedno utiče na drugo. Kaže da je jasno – tamo gde je telo, tamo je i psiha. Elen Langer interesuje koliko je snažna ta veza.

Kontrola i odgovornost
za duži i zdraviji život

Još krajem 70-ih godina XX veka, Elen Langer i Džudit Rodan proučavale su uticaj izbora i pojačane odgovornosti na starije osobe.

Stanari jednog doma za stare nasumično su podeljeni u dve grupe. Jednoj grupi je rečeno da mogu sami da urede svoju sobu kako žele, da idu gde hoće, da provode vreme sa kime žele itd. Takođe im je data i biljka o kojoj su oni sami morali da brinu. Drugoj grupi je rečeno da je osoblje tu da brine o njima i da im pomaže. Osoblje će i zalivati biljku koja im je data.

Tokom istraživanja, kao i 18 meseci nakon njega, stanarima doma kojima je data kontrola nad njihovim životom i koji su imali odgovornost prema biljci, opšte zdrvstveno stanje se popravilo. Među onima koji nisu dobili veću kontrolu nad svojim životom niti odgovornost prema živom biću, veći procenat je preminuo u odnosu na prvu grupu.

Nakon ovog, nova istraživanja su iznova dokazivala moć koju daje osećaj kontrole nad sopstvenim životom kad je u pitanju opšta dobrobit čoveka.

Vidi:

Suprotno od kretanja kazaljke na satu

Godine 1981, Elen Langer i njene kolege su odvezle dve grupe 70-godišnjih i 80-godišnjih muškaraca u manastir u Nju Hempširu. Ostavili su ih u 1959. godini.

Naime, manastirske prostorije, koje se protežu na velikoj površini, uređene su u potpunosti tako da čoveka vrate u 1959. godinu. Ne samo nameštaj i pokućstvo, već i dostupne novine, stari radio, crno-beli televizor, sve je bilo iz te godine. Ovo su bile kulise istraživanja koje je nazvano Counter-clockwise (Suprotno od kretanja kazaljke na satu).

Razlika između dve grupe bila je u tome što je jedna samo živela u tom okruženju, dok je drugoj i rečeno da se ponašaju kao da je zaista 1959. godina. Ti muškarci su raspravljali o opasnosti od Hruščovljevog Sovjetskog Saveza, o pobedničkom ulasku Kastra u Havanu. Gledali su stare filmove i čitali nekadašnje novine. Ponašali se kao da im je 22 godine manje.

Prvoj grupi je boravak u manastiru samo osvežio pamćenje. Druga grupa se ponašala kao da prvi put doživljavaju te stvari.

Kao što je prof. Langer istakla u jednom od izveštaja u vezi sa rezultatima ovog istraživanja: zato što ovakav eksperiment nikada ranije nije bio sproveden, bilo kakav pozitivan rezultat bio bi značajan.

Starost se smatra jednosmernom ulicom koja vodi ka nesposobnosti.

Gde usmeriš svoj um, telo ga prati

Ono što je Langer otkrila iznenadilo je, međutim, čak i njen tim. Pre i nakon eksperimenta obe grupe muškaraca su uradile grupu testova kognitivnih sposobnosti i fizičkog zdravlja. Nakon samo jedne sedmice provedene u manastiru, došlo je do neverovatnih pozitivnih promena u svim segmentima.

Obe grupe su se pokazale snažnijim i fleksibilnijim. Visina, težina, hod, držanje i što je najviše iznenadilo: i sluh i vid, kao i rezultati na testovima inteligencije – poboljšali su se. Zglobovi su im bili fleksibilniji, ramena šira, a njihovi prsti ne samo da su bili spretniji već su bili i manje kvrgavi od artritisa i duži.

Međutim, kod muškaraca koji su se i ponašali kao da su se zaista vratili u 1959. godinu poboljšanja su bila znatno veća. Oni koji su „glumili“ mlađe muškarce izgleda kao da su i imali tela koja su zapravo bila mlađa.

Fiziološki rezultati dali su dokaz za jednostavnu, ali neprocenjivu činjenicu: proces starenja je zaista daleko manje strogo utvrđen put nego što većina misli.

„Na kraju istraživanja u manastiru, igrala sam futbal sa ovim ljudima. Neki među njima koji su ranije koristili štapove, tada su ih ostavili“, ispričala je prof. Langer.

Naše viđenje naših sopstvenih ograničenja, naša percepcija, jeste ono što nas sputava.

Gde god da usmerite svoj um, telo će ga pratiti.

Sobarice u formi

Elen Langer ne usmerava svoje istraživanje samo ka starima i starosti, već uopšteno ka sprezi tela i duha.

U jednom eksperimentu je prvo ispitala oko 80 sobarica jednog lanca hotela koliko su one fizički aktivne. Ono što ju je iznenadilo jeste da su mnoge smatrale da nisu uopšte. Naime, svoj posao nisu doživljavale kao aktivnost koja je korisna za bilo šta drugo sem za zarađivanje plate.

Ove sobarice su zatim podeljene u dve grupe. Jednoj je rečeno da sve poslove koje inače obavljaju u hotelu počnu da posmatraju kao vežbe za određeni deo tela. Nakon izvesnog vremena, sobarice koje su bile u ovoj grupi počele su da se bolje osećaju, popravljen im je tonus mišića, neke su izgubile višak kilograma. Ništa od toga se nije desilo kod sobarica iz kontrolne grupe.

Da li je starost samo stanje duha?

Danas je Elen Langer čuvena. Ipak, dosta je i kritikovan njen rad. Rad o istraživanju u domu za stare izgleda da nikada – ni mi nismo mogli da ga pronađemo – nije objavljen u nekom stručnom časopisu.

Raste, međutim, broj proverenih, u naučnim časopisima objavljenih radova koji iznova potvrđuju njenu teoriju: starost je samo stanje duha.

Izvori: CBS video Can your mental attitude reverse the effects of aging?,
NCBI, Harvard Magazine
FotografijaTrung Nguyen za Pexels