Označavanje starosti kao bolesti, put ka lapotu

Stručnjaci sa prestižnih univerziteta tražili su od Svetske zdravstvene organizacije da starost označi kao bolest. Sociolog Frenk Furedi smatra da bi to zadalo još jedan udarac ionako krajnje poljuljanom statusu starijih u savremenom društvu. Prenosimo tekst.

Istaknuti akademici traže da Svetska zdravstvena organizacija (SZO) uvrsti starost na svoju listu bolesti. Kažu da će to doprineti poboljšanju života starijih ljudi. Međutim, u stvarnosti će to svima dati izgovor da starije otpišu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

U mudrosti svojoj, 30 stručnjaka sa prestižnih univerziteta kao što su Harvard, MIT, Stenford, Kembridž i Londonski univerzitetski koledž, odlučilo je da starenje više nije normalna odlika života. Oni žele da SZO starenje klasifikuje kao bolest.

Ovo razboljevanje starosti predstavlja još jedan udarac moralnom statusu starih.

Ovi stručnjaci tvrde da će pretvaranje starenja iz prirodnog dela životnog ciklusa u dugotrajnu fazu bolesti, obezbediti poboljšanje zdravstvene pomoći namenjene starijima. Nema sumnje da ovi lekari zaista veruju da im je na srcu ono što je najbolje za starije. Međutim, menjajući sliku procesa starosti u oblik bolesti ovi stručnjaci nehotice doprinose slabljenju moralnog statusa starih i neprekidnom urušavanju autoriteta zrelog doba.

Starost se već smatra neprivlačnom i nepoželjnom fazom života. Apel da se postavi dijagnoza starenju kao vrsti bolesti samo će osnažiti negativnu predstavu o njemu.

Svrgnuti mudri starci

Nekada davno, starenje je imalo pozitivnu konotaciju sticanja zrelosti i mudrosti. Zaista, starost se povezivala sa moralnim autoritetom.

U većini društava, ljudi su se obraćali starima za savet i smernice. Starenje je sa pravom shvatano kao prirodan proces koji ne mora voditi do fizičkog kraja ili društvene smrti. Naprotiv, starenje je omogućavalo jedinstven put za sticanje poštovanja od strane mlađih članova zajednice.

Suprotno tome, savremeno zapadno društvo retko povezuje starost sa bilo kakvim pozitivnim svojstvima. U najboljem slučaju, starije odbacuju kao zastarele i nebitne ljude, čije arhaične poglede treba zanemariti. U najgorem slučaju, stariji ljudi su demonizovani i okrivljeni za otimanje budućnosti mladima i osuđeni zbog odgovornosti za ekološku katastrofu s kojom se svet suočava.

U nekim slučajevima, stariji nisu jednostavno osuđeni kao uzrok problema mlađih ljudi, već kao nedostojni onog poštovanja koje druge grupe u društvu zavređuju. U svetu u kome su predrasude vezane za druge grupe uopšteno osuđuju, i dalje je u redu da se demonizuju starije osobe.

U poslednje vreme, britanski mediji bez zadrške ismevaju starije generacije zbog podrške Bregzitu. Novinar koji je pisao za GQ nije se šalio kada je predložio „potpunu zabranu bilo kome u godinama za penziju da glasa na referendumu o Bregzitu“. Tvrdio je da stariji građani ne mogu da odgovorno ostvaruju svoja demokratska prava i zaključio da kada „oduzimamo vozačke dozvole penzionerima… Zašto ne bismo mogli i njihovo pravo glasa?“.

Dehumanizacija starih

Okrivljavanje starih predstavlja oblik gerantofobije koja dehumanizuje stare osobe. Nažalost, ova ružna predstava o starima postala je do te mere normalna da mnoge stare osobe osećaju da su kulturno izolovane i neprekidno potcenjene.

Tokom mog sopstvenog istraživanja procesa starenja, bio sam zatečen dubokim osećajem otuđenosti i izolovanosti koji su mi moji stariji ispitanici preneli. Posebno su istakli duboki osećaj kulturne odvojenosti od mladih.

Opasni čak i za sopstvene unuke

Autoritet starih ljudi je čak obezvređen u oblasti u kojoj je njihov doprinos oduvek bio poštovan u celom svetu. Čak i u domenu odgajanja dece, na iskustvo starijih se gleda sa prezirom. Usled toga, iskustvo, običaji i shvatanja baka i deka se sve više izlažu poruzi i ignorišu. Stariji ljudi su žigosani kao isuviše staromodni da bi mogli da ponude savremene savete roditeljima koji se bore da odgaje svoju decu.

S vremena na vreme, stručnjaci savetuju majke i očeve da ne odgajaju svoje potomstvo onako kako su to radili njihovi roditelji i bake i deke. Gledano iz perspektive zapadnog stručnjaka za odgajanje, bake i deke nude negativan model podizanja dece. Način odgajanja koji nude bake i deke predstavlja moralnu suprotnost navodno savremenom roditeljstvu koji promovišu tehnokrate 21. veka.

Neki stručnjaci čak idu toliko daleko da insistiraju da ponašanje baka i deka predstavlja rizik za unuke. U izveštaju objavljenom 2013. godine u časopisu Evolutionary Psychology zaključuje se da bake i deke mogu biti pretnja za zdravlje svojih unuka. Izveštaj tvrdi da je istraživanjem utvrđeno da je svaki treći trogodišnjak o kome se brinu bake i deke gojazan.

Ovaj izveštaj, baš kao i izjava koju je potpisalo 30 univerzitetskih stručnjaka, u potpunosti previđa ljudske kvalitete i potrebe starijih osoba.

Razboljevanje starosti

Postavljanje dijagnoze starenja kao bolesti neće poboljšati zdravlje starijih, već će doprineti smanjivanju njihove dobrobiti. Stariji će postati još više izolovani od svojih zajednica ako po definiciji budu shvatani kao bolesni. A upravo je njihovo odstranjivanje iz života zajednice ono što predstavlja najveći rizik za njihovo zdravlje i dobrobit.

Negativne atributi koji se vezuju za starenje već su naneli veliku štetu društvu. Želimo li da situaciju pogoršamo time što ćemo starost razboleti?

Frenk Furedi* za RT

Izvor: RT
Fotografija: Jeremy Wong za Unsplash

*Frenk Furedi je profesor emeritus na Odseku za sociologiju Univerziteta Kent u Kanterberiju. Objavio je knjigu How Fear Works: The Culture of Fear in the 21st Century (Kako deluje strah: Kultura straha u 21. veku).

**Naslov i deo podnaslova – redakcija portala Penzin