Početna Magazin Godine Osećaj u stomaku je realan – Nervni sistem utrobe znatno utiče na mozak

Osećaj u stomaku je realan – Nervni sistem utrobe znatno utiče na mozak

Osećaj u stomaku je realan – Nervni sistem utrobe znatno utiče na mozak

Vodili smo se često „osećajem u želucu“ dok nam nauka nije rekla da mozak upravlja svime. Ali, oko tog istog želudca ima toliko nervnih ćelija, i povezane su u toliko moćan sistem, da rade i upravljaju procesima varenja potpuno nezavisno od „velikog brata“ mozga. Sad kad naučnici potvrđuju da je ovaj sistem moćniji nego što se mislili da li ćemo se ponovo, ponekad, osloniti na „osećaj u stomaku“?

Proces uzimanja potrebne energije za funkcionisanje organizma odvija se preradom hrane u stomaku. Stotine miliona neurona vode i kontrolišu ovaj proces – i to ne onih koji se nalaze u mozgu već u stomaku.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Nervni sistem koji formiraju ovi neuroni u spoljnim slojevima stomačnih organa zapravo je toliko moćan da može delovati potpuno nezavisno od mozga.

Oni samostalno kontrolišu brzinu kojom hrana prolazi kroz želudac i creva, izdvajanje prave količine želudačne kiseline da se hrana lakše svari, i održavaju unutrašnje slojeve organa za varenje u optimalnom stanju.

Međutim, tek u poslenjih 10-ak godina naučili smo koliko ovaj sistem može imati uticaja na ceo organizam, ali i sam mozak.

Tog nervnog „materijala“ oko organa za varenje ima koliko i u mozgu pacova, otprilike, i povezan je sa centralnim nervnim sistemom preko Vagus nerva. Nas je sigurnost moderne civilizacije samo naučila da ne slušamo sebe više zato što nam, uglavnom, nije ugrožena egzistencija šta god da radimo – komentar Milana Novkovića.

Na primer, nervni sistem stomaka upravlja i bilionima mikroba koji se ovde nalaze. Mnogi su od suštinske važnosti za zdravlje jer pomažu da se iz hrane izdvoje hranljivi sastojci, ili nas štite d infekcija

Nervi u stomaku ovo čine tako što upravljaju debljinom unutrašnjih slojeva organa propuštajući više ili manje mikroba, na sličan način na koji nervi upravljaju ponašanjem kože da prima i otpušta više ili manje vlage i toplote.

Međutim, to nje sve! Sve nam je jasniji i uticaj stomačnog nervnog sistema na mozak, i od tačke kada smo samo „predosećali da tu nečeg ima“, sada imamo previše dokaza da bismo ignorisali „osećaje u stomaku“.

Od 2011. godine sprovedeno je nekoliko ispitivanja na miševima u kojima je utvrđivana izvesna veza na različite načine (na primer, stepen simptoma stresa zavisno od stepena apsorpcije vitamina C).

Stvar je u tome da stanje u stomaku u velikoj meri utiče na „raspoloženje“ mozga, čime se značajno menja i njegovo „ponašanje“ i sposobnost da reaguje na spoljašnje i unutrašnje uticaje.

Zatim je sprovedeno istraživanje sa pljosnatim crvima u pacovima i utvrđeno je da zaraženi pacovi imaju dvostruko bolje pamćenje (Got worms? Perinatal exposure to helminths prevents persistent immune sensitization and cognitive dysfunction induced by early-life infection).

Razlog za to nalazi se u efektu prethodnoj izloženosti infekciji koji čini da ne dođe do preopterećenja imunog sistema kada se desi novi snažan spoljašnji ili unutrašnji impuls (biome depletion). Tako su se zaraženi pacovi „setili“ da su u jednoj prostoriji doživeli šok, dok su oni „zdravi“, zbog prevelikog „šoka“ na nepripremljen organizam imali poremećaj pamćenja, piše Quartz.