Početna Magazin Godine Neaktivnost utiče na mozak i srce

Neaktivnost utiče na mozak i srce

Istraživanje sprovedeno u SAD pokazalo je da fizička neaktivnost utiče na strukturu i funkcionisanje mozga i povećava rizik od srčanih oboljenja

Doskoro, naučnici su mislili da mozak nakon adolescencije više ne može da se razvija. Nova istraživanja pokazala su da može i da na njegov razvoj utiče i aktivnost.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Međutim, na Medicinskom fakultetu Univerziteta Vejn završeno je prvo istraživanje koje je proučavalo uticaj neaktivnosti na mozak. Istraživanje je sprovedeno na miševima, ali su zaključci primenljivi na ljude. Dvanaest miševa podeljeno je: jednoj grupi omogućeno je da trči svakodnevno, dok je druga prisiljena na nekretanje. Nakon tri meseca, ubrizgana im je specijalna boja koja boji određene neurone u mozgu.

Naučnici su želeli da se oboje neuroni u rostralnoj ventrolateralnoj meduli – nedovoljno poznatom delu mozga koji kontroliše disanje i druge nesvesne aktivnosti od suštinske važnosti. Ova medula upravlja simpatičkim nervnim sistemom koji, između ostalog, upravlja krvnim sudovima da se skupljaju i šire prema potrebi i omogućava protok krvi, tako da čovek može da npr. pobegne od opasnosti.

Međutim, simpatički nervni sistem koji preterano reaguje je problematičan. Stimulisanje krvnih sudova da se suviše, premalo ili prečesto kontrahuju dovodi do visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih oboljenja. Simpatički nervni sistem odreagovaće čudno i opasno, naučnici pretpostavljaju, ako prima suviše poruka i zbrkane poruke od neurona u rostralno ventrolateralnoj meduli.

Vratimo se miševima. Mozgovi onih koji su trčali bili su isti, dok su se u mozgovima onih koji su sedeli, neuroni razgranali. U nervnom sistemu, grane povezuju zdrave neurone. Ali ovi su ih sada imali isuviše, što ih je činilo osetljivijim na stimulanse i sklonim da šalju mnoštvo zbrkanih poruka nervnom sistemu.

Zapravo, ovi neuroni su izmenjeni tako da će verovatno suviše stimulisati simpatički nervni sistem, moguće povećavati krvni pritisak i doprinositi razvoju srčanih bolesti.

Kažu da su ovo veoma važni nalazi jer doprinose našem razumevanju kako, na ćelijskom nivou, neaktivnost povećava rizik od srčanih oboljenja. Još zanimljivije je to da oni podvlače da neaktivnost može da promeni stukturu i funkcionisanje mozga, kao što to može i fizička aktivnost.