Naknada za tuđu negu i pomoć – pola zahteva bude odbijeno

Naknada za pomoć i negu drugog lica ili, kako se češće naziva – naknada za tuđu negu i pomoć, ne zavisi ni od visine primanja niti od određene dijagnoze. Zavisi od opšteg zdravstvenog stanja korisnika (čitaj: od procene komisije).

Naknadu za pomoć i negu drugog lica prima 74.000 građana Republike Srbije.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

„Pomoć trenutno iznosi 19.158 dinara i usklađuje se na isti način kao i penzije. Može se isplaćivati preko tekućeg računa, na račun ovlašćenog lica ili ustanove gde boravi osoba kojoj je pomoć potrebna“, objasnio je za RTS Dika Kajević, direktor Sektora za medicinsko veštačenje Fonda PIO.

Pravo na nadoknadu za tuđu negu i pomoć imaju svi korisnici penzija i osiguranici kojima je zbog prirode bolesti ili povrede potrebna nega i pomoć za obavljanje osnovnih životnih potreba.

„Prema zakonu, to su slepi, dementni, oni koji ne mogu sami da se obuku, hrane, vode računa o ličnoj higijeni ili kreću u sopstvenom stanu bez tuđe pomoći, kao i lica koja su na dijalizi“, rekao je Kajević.

Napomena Penzina:

U praksi, ovo donekle drugačije izgleda. Kada su u pitanju osobe sa demencijom, na primer, pravo se ne odobrava ukoliko bolest nije u uznapredovaloj fazi. Takođe, ako je osoba sa demencijom pokretna, mala je verovatnoća da će dobiti pravo na naknadu. To je poseban nonsens jer je i pokretnim osobama sa demencijom najčešće potreban celodnevan nadzor jer često imaju poriv da odlutaju.

Dika Kajević objašnjava da je sam proces ostvarivanja prava na tuđu negu i pomoć veoma jednostavan. Popunjava se zahtev koji se, uz medicinsku dokumentaciju, predaje filijali Fonda PIO gde korisnik ima prebivalište. Sve informacije se mogu naći i na sajtu Fonda PIO.

Ko ima, a ko ne pravo na naknadu za tuđu negu i pomoć?

„Mnogo korisnika misli da ako ima malu penziju, ima i pravo na tuđu negu i pomoć. To nije slučaj“, ističe Dika Kajević.

Pravo na tuđu negu i pomoć ne zavisi od visine drugih primanja, a ni od određene dijagnoze. Prema rečima Kajevića, pravo na ovu naknadu zavisi samo od opšteg zdravstvenog stanja osiguranika, odnosno njegove funkcionalnosti.

Napomena Penzina:

U osnovi, pravila postoje, ali su lekarske komisije te koje presuđuju da li će neko dobiti pravo ili ne. I često, pravo na naknadu za tuđu negu i pomoć ne daju „iz prve“. Važno je znati da je potrebno biti uporan.

„Bitno je napomenuti da se nakon podnošenja zahteva vrši medicinsko veštačenje, na osnovu kojeg se odobrava ili ne odobrava tuđa nega i pomoć“, ističe Kajević.

Korisnik koji nije zadovoljan odlukom, može podneti žalbu drugostepenom organu veštačenja. Takođe, može ponovo podneti zahtev ako je došlo do promene zdravstvenog stanja, objašnjava Kajević.

Zahtev za naknadu za tuđu negu i pomoć svake godine podnese oko 50.000 ljudi.

Zahtevi najčešće budu odbijeni korisnicima čija zdravstvena stanja ne iziskuju zaista tuđu negu i pomoć, odnosno koji nemaju pravo na nju prema zakonu, kaže Kajević.

Tuđa nega i pomoć odobrava se trajno u određenim slučajevima. Kod nekih zdravstvenih stanja, koja se posle lečenja i rehabilitacije mogu popraviti, nakon godinu dana se proverava da li je korisniku pomoć još uvek potrebna. Na osnovu toga, naknada za tuđu negu i pomoć se ukida ili produžava.

Izvor: RTS
Fotografijarawpixel.com

Podsećamo: