Početna Magazin Godine Najniže poljoprivredne penzije kroz radar države, pravosuđa i advokature

Najniže poljoprivredne penzije kroz radar države, pravosuđa i advokature

Najniže poljoprivredne penzije kroz radar države, pravosuđa i advokature

Pre godinu dana, portal Penzin je objavio intervju sa advokatom koji je želeo da ostane anoniman, ali je bio voljan da objasni našim čitaocima šta se to dešava sa tužbama zbog neusklađenih poljoprivrednih penzija.

Advokatica Zorica Tršić, pod punim imenom i prezimenom, reaguje na ovaj tekst koji je više podseća na izjave osobe iz PIO fonda nego na intervju nekoga ko zastupa poljoprivredne penzionere.

Problemi vezani za poljoprivredne penzije oslikavaju, u mnogim aspektima, probleme odnosa PIO fonda prema penzionerima uopšte. A ta slika nije nimalo lepa…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Bojan Radak, album Boje ruja na Đerdapu“

Pre godinu dana, tačnije 16.6.2016. godine, u vreme pokretanja velikog broja parnica protiv Fonda PIO zbog najnižeg iznosa poljoprivrednih penzija, Penzin je objavio intervju sa neimenovanim advokatom pod naslovom Tužbe zbog neusklađenih poljoprivrednih penzija.

Intervju je više podsećao na izjave „neimenovanog izvora“ iz Fonda PIO, nego na intervju advokata koji je uspešno zastupao poljoprivredne penzionere u pravosnažno okončanim postupcima, pokrenutim zbog nižeg od najnižeg iznosa poljoprivredne penzije.

Intervjuisani advokat je istakao da već nekoliko godina zastupa poljoprivredne penzionere i da se ti postupci završavaju pozitivnim ishodom, daleko od radara države i javnosti i ukazao da, kako slučajevi postaju sve obimniji sa većim brojem učesnika, stvari će se verovatno uskoro promeniti.

Obzirom da sam kao stručni saradnik na priznavanju prava, direktor Filijale i advokat, prisutna neprekidno bezmalo četiri decenije u penzijskom i invalidskom osiguranju, odavno sam upućena da ničim izazvane izjave Fonda za medije, nemaju za cilj redovno obaveštavanje javnosti, nego pripremu novih ili zataškavanje postojećih malverzacija.

Iz intervjua se nedvosmisleno i neposredno moglo zaključiti da se rešenje direktora Fonda od 26.01.2011.godine, o utvrđivanju najnižeg iznosa penzije u iznosu od 11.744,81 dinar, doneto u smislu čl.76. Zakona o PIO, odnosilo na sve korisnike najnižeg iznosa penzije, uključujući i poljoprivredne penzionere, zbog čega su sudski postupci, sasvim razumljivo, okončani pozitivnim ishodom za intervjuisanog punomoćnika i njegove klijente. Enigma, zašto su vođeni daleko od radara javnosti i države, takođe je u intervjuu razjašnjena.

Intervjuom su potvrđene glasine, da su advokati, lično poznati Odeljenju za zastupanje i Odeljenju za normativnu delatnost, pozvani ubrzo po objavljivanju predmetnog rešenja u „Službenom glasniku“, da pokrenu parnice, za koje je bilo potpuno izvesno da će imati pozitivan ishod, a niko to nije mogao unapred i bolje da zna osim službenih lica, koja direktoru Direkcije pripremaju rešenja o usklađivanju penzija, i pravnih zastupnika, koji na sudu brane interese Fonda. Kolega advokat ne navodi da li se pozitivan ishod postigao na prvom ili drugom stepenu, pa se može pretpostaviti da se Fond odrekao prava na žalbu, kako bi presude što pre postale pravosnažne i izvršne.

Iz teksta se zaključuje da je postavljen uslov da se ne talasa, ali do talasanja je nužno moralo doći, jer nema strogo poverljive informacije Fonda koja nije na prodaju, samo ako se nađu kupci koji će prihvatiti ponuđenu cenu.

Zato i dolazi do uznemirenja u Direkciji jer:

„… stvar počinje da se ubrzava i slučajevi postaju obimniji sa većim brojem učesnika i stvari će se verovatno uskoro promeniti“, ističe intervjuisani, koji je dobio zadatak da stvar malo uspori, a navalu smanji.

Taj deo izjave je bio jasan signal da je Direkcija fonda u problemu i da je spin-majstorima Fonda naloženo da hitno preduzmu aktivnosti kojima će se izvršiti uticaj na advokate, koji nisu „zaštićeni punomoćnici saradnici“, da ne podnose odnosno da povuku tužbe.

U tom smislu treba razumeti efektno upozorenje da sa ovolikom zainteresovanošću, cela priča dolazi i državi „na radar“. Moram da priznam da tada nisam do kraja razumela kome je ovo upozorenje upućeno: Fondu, državi ili nama advokatima, koji nismo bili obuhvaćeni planiranim brojem parnica.

Broj nas, advokata, koji se nismo obratili Fondu radi izdavanja dozvole za zastupanje poljoprivrednih penzionera, iz dana u dan se povećavao pa je Fond bio prinuđen da zaustavi tu akciju porukom:

Iako ima zakonskog osnova i teoretski je čista situacija za tako nešto, interes bi imali i advokati i klijenti, ma kako to zvučalo (a zvuči odlično), ipak, to je preveliki iznos za državu.“  (Kakvo dirljivo razumevanje advokata koji je dobio kvotu od Fonda)

A onda odmah zatim sledi i predviđanje da će država to rešiti nekim novim lex specialis-om, ili na drugi način, umesto da uđe u proces plaćanja.

I tako poštovani kolega, koji je na početku intervjua tvrdio da ima zakonskog osnova i da već nekoliko godina ispod radara javnosti uspešno okončava postupke, pri kraju intervjua, menja iskaz i zabrinuto nagoveštava, da su male šanse za uspešan epilog, jer bi se onda potegla priča i sa drugim penzijama koje, takođe, ne samo da nisu usklađivane, nego su još bile i smanjene.

Kolega advokat, ne samo da je prošle godine bio odlično obavešten o budućim sporovima, nego je čak unapred znao da će se država u parnicama koje smo pokrenuli, pozivati na svoje zakone o budžetu, pa je taj zakon zaista i istican kao razlog u odgovorima na tužbu.

Iako priznaje da je nekoliko godina živeo od pozitivnog ishoda u parnicama zbog najnižeg iznosa poljoprivrednih penzija, to mu više ne izgleda realno, po svemu sudeći, iz razloga što su „miran tok pomutile velike kancelarije koje su generisale ogroman broj tužbi„.

I eto, opet solomonskog zaključka, da miran tok džeparenja korisnika poljoprivrednih penzija, od strane Direkcije fonda, a po osnovu njihove diskriminacije poljoprivrednih penzionera, remete advokati iz velikih kancelarija, koji su skupili i po nekoliko hiljada punomoćja.

Zamena teza koju Fond sa izvršnom vlašću plasira javnosti, uvek kad se otkrije sistemska zloupotreba, sastoji se u tome da se dokaže, da nije kriv Fond što masovno zloupotrebljava prava građana i prisvaja deo njihovih zakonskih penzija, nego advokati koji zastupaju oštećene građane.

I najzad tekst se završava retoričkim pitanjem:

„Da li će se država opet mešati u rad sudstva ili ne, videćemo.“

Na retorički postavljeno pitanje, posle godinu dana od pokretanja postupaka, može se, na osnovu činjeničnog stanja, dati pouzdan i potvrdan odgovor: da se država u sporovima poljoprivrednih penzionera umešala u rad sudstva na potpuno otvoren i neposredan način.

Drugačije nije ni moglo, obzirom da Fond PIO nema ni stručni kapacitet ni moralni potencijal na osnovu čega bi uspeo u ovom sporu, što je bilo jasno odmah po objavljivanju amaterski falsifikovane Ispravke u „Sl. glasniku“ pet godina posle donošenju rešenja i izvršene diskriminatorske isplate najnižeg iznosa penzija iz koje su isključeni poljoprivredni penzioneri.

Strahujući od posledica koje bi mogle nastupiti, ako se Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračku i socijalnu zaštitu ne umeša u sudski postupak, direktorka Fonda PIO, Dragana Kalinović, u panici se obraća Ministarstvu da dostavi stručno mišljenje u vezi najnižeg iznosa poljoprivrednih penzija, a zbog, kako je naglasila , „postupanja pojedinih sudova„. Očigledno, onih sudova čije sudije nisu dozvolile da im Fond Ispravkom, potcenjuje inteligenciju i koje su na osnovu nespornih i verodostojnih, a ne faksifikovanih dokaza, donele zakonitu presudu.

Ministarstvo je hitno reagovalo i Mišljenje je direktno uručivano sudijama na ročištima, sa pismenom napomenom da je svako drukčije tumačenje izričito suprotno zakonu, pa ostavljam na ocenu čitaocima, da li je to mešanje u rad sudstva.

Međutim, kako je ipak postojala bojazan da sudije koje misle svojom glavom, mogu da odbiju presuđivanje „po Vulinu“, to je u Direkciji fonda predložena strategija da se koriste svi raspoloživi resursi Fonda i da se sve aktivnosti usmere ka ostvarenju cilja tj. odbijanju tužbenih zahteva.

Istovremeno, razmatrano je kome bi, od svih predsednika apelacionih sudova, najviše pogodovalo u datom društveno-političkom trenutku, korišćenje poznatih resursa Fonda, penzionisanja supruge, zapošljavanje dece u Direkciji fonda, rekreacija ljubavnice u nekom od RH centara ili uticajne veze sa Ministrom radi produženje mandata po mogućstvu doživotno.

Takav predsednik suda bi bio podoban da inicira zajednički sastanak svih apelacionih sudova, koji bi povodom spora male vrednosti, obavezno zauzeli stav da poljoprivrenim penzionerima ne pripada najniži iznos penzije u istom iznosu kao ostalim korisnicima ovog prava, bez obzira što pripadaju jedinstvenom penzijskom i invalidskom sistemu i ustavnom uređenju Republike Srbije.

Iz krugova bliskih direktoru Fonda Dragani Kalinović, saznaje se da je na inicijativu odabranog predsednika jednog od apelacionih sudova, održan zajednički sastanak svih apelacionih i Vrhovnog kasacionog suda, na kome je usvojen jednoglasan odgovor da se rešenje direktora Fonda, na radost direktora i celog Fonda, ne odnosi na poljoprivredne penzionere, kao što se ni odredbe o penzinisanju po sili zakona, ne primenjuju na sve predsednike sudova. Naručeni sastanak apelacionih sudova održan je u martu ove, 2017. godine, a jednoglasno usvojen odgovor još nije objavljen na sajtu apelacionih i Vrhovnog kasacionog suda, verovatno iz razloga što ta informacija nije od značaja za poljoprivredne penzionere i advokate, već samo za Fond i predsednika suda, a njima je odgovor bio poznat i pre sastanka.

Da li se država umešala u rad sudstva ostavljam na ocenu čitaocima, a ministra Aleksandra Vulina i donosioca rešenja o utvrđivanju najnižeg iznosa penzije, Draganu Kalinović, direktora jedinstvenog Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje i sudije apelacionih sudova koje su jednoglasno usvojile nametnuti odgovor, podsećam da se najnižim iznosom penzije obezbeđuje minimum materijalne i socijalne sigurnosti korisnika penzije i obezbeđuje veći iznos penzije od dužine i obima ulaganja sredstava za penzijsko i invalidsko osiguranje njenog korisnika.

Za one kojima nije jasno, treba pojasniti da je najniži iznos penzije, u suštini dodatak, koji ne zavisi od staža i uplaćenih doprinosa, niti se obračunava po istom metodu kao penzija, već predstavlja razliku između zakonskog iznosa penzije i iznosa čija se visina određuje na osnovu podataka državnog organa nadležnog za statistiku.

Poljoprivrednici plaćaju doprinose na istu minimalnu osnovicu u istom procentu od osnovice kao i osiguranici iz osiguranja zaposlenih i osiguranja samostalnih delatnosti odnosno kao nezaposlena lica koja su prijavljena na dobrovoljno osiguranje pa ne postoji nijedan osnovan ni opravdan razlog da im se u jedinstvenom sistemu penzijskog i invalidskog osiguranja isplaćuje niži iznos od najnižeg.

Sada je od svega najpotrebniji glas razuma sudija apelacionih sudova i pokretanje inicijative da se zauzeti stav promeni, ali ne zbog poljoprivrednih penzionera, nego zbog odbrane dostojanstva sudija i ugleda sudske profesije.

Sa druge strane, sve je očiglednija potreba za osnivanjem udruženja poljoprivrednih penzionera radi aktivnog uključivanja u praćenje pojava vezanih za ovu kategoriju stanovništva i zaštitu njihovih prava i pravnih interesa, preko Ustavnog suda do Evropskog suda za ljudska prava.

Adv. Zorica Tršić,
Punomoćnik poljoprivrednih penzionera