Početna Magazin Godine Nada za žene sa simptomima alopecije areate

Nada za žene sa simptomima alopecije areate

Geni kod alopecie areate slični su genima koji se javljaju kod dijabetesa, reumatoidnog artritisa i celijakije. Ovo saznanje omogućava nove pravce u istraživanju

Žene sa simptomima alopecije areate, autoimune bolesti koja utiče na folikule dlake, suočavaju se sa pečatima bez kose, sa potpunom ćelavošću ili čak sa kompletnim gubitkom malja po telu. Ako osoba pati od alopecije areate, gubitak kose može da se desi u bilo kom životnom dobu, što se može veoma loše odraziti na psihu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Dr Anđela Kristijano sa Kolumbije i sama pati od ove autoimune bolesti. Dijagnoza je uspostavljena još 1996. godine, a doktor joj je objasnio da ne zna ni šta je prouzrokovalo niti kako će se bolest dalje razvijati. Kristijano objašnjava da je bilo logično da ona, kao dermatolog koji ima na raspolaganju laboratoriju, krene u otkrivanje tajni ove bolesti.

Sada, nakon godina proučavanja, istraživači-genetičari i Kristijano identifikovali su putokaze za razvoj novih lekova i novi način korišćenja postojećih lekova. Najčešći tretman kod alopecije areate jesu injekcije kortikosteroida u folikulu dlake. Ovo je i najušpešniji tretman, ali kao i uvek kada su kortikosteroidi u pitanju, treba voditi računa o nuspojavama i štetnosti dugotrajnog korišćenja. Kortikosteroidi se inače koriste kod mnogih dermatoloških oboljenja.

Naučnici koji su istraživali alopeciju areatu očekivali su da će naići na gene slične onima koji se javljaju kod psorijaze ili drugih kožnih bolesti. Međutim, shvatili su da su oni slični genima koji se javljaju kod dijabetesa, reumatoidnog artritisa i celijakije. Kristijano kaže da im je bilo potrebno izvesno vreme da prilagode svoje razmišljanje novootkrivenim činjenicama.

Kod ovih autoimunih bolesti, nešto podstiče tkivo da misli da je oštećeno ili da je napadnuto
– bilo da se radi o folikuli dlake (kod alopecije areate), zglobu (kod reumatoidnog artritisa), crevima (kod celijakije) ili o pankreasu (kod dijabetesa tipa 1). To dovodi do slanja signala koji podstiče odgovor na „opasnost“. Kod zdrave osobe, ovaj odgovor imuniteta sam se isključuje. Kod osobe sa autoimunom bolešću, on nastavlja da deluje.

Saznanje koji alopeciju povezuje sa ovim bolestima daje nadu da će brže biti razvijeni novi lekovi, između ostalog i zbog toga što su istraživanja tih bolesti daleko ispred dermatoloških.