Ljubica (Zemun): Golija

Ljubica (Zemun): Golija

Najbolja putopisna pesma sa Konkursa za najbolju putopisnu priču starijih. Štampana je u zbirci priča „Mladost u starosti“ koju je izadalo UG „Snaga prijateljstva – Amity“.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Česma na Goliji, autorke priče Ljubice Stefanović 

Ovog sunčanog januarskog jutra
za izazov malo duža je maršuta.
Krenuli su zemunski penzioneri
za izazov uvek spremni!

Vozač Dragan ka Goliji „plovi“
radost je susretu ovoj gori
u slavu GOSPODU Božić je mali
PRAVOSLAVNA NOVA DA SE PROSLAVI.

Bisernim kapima prekrivene padine
izorane oranice, livade i njive
drveće promenilo ruho svoje
sedefom snega sjaje se gore.

Sunčevi zraci daruju čari
ovoj predivnoj panorami
iz odžaka dim se vije
lepote su zimske čarolije.

Po kalendaru luneara
rodila je ovog dana
BOGOM MAJKA sina BOGA
spasitelja naroda svoga.

U noći tamnoj badnjak se pali
Bozić se mali ove noći slavi
i čeka se naša prava
srpska Nova Pravoslavna.

Lete varnice nebeske zvezdice
za svakog po jedna sija
da ispune želje svima
da podare zdravlje, sreću, napredak, veselje
može li od toga biti lepše želje?

A u srcu prestonice Raške
pevale se pesme naške
Čačak, Vlaško i Užice
vezak vezle su nožice.

Plamti vatra iz kamina
Muzika je vesela i živa,
Pevalo se sve do zore rane
Teška srca krenulo se na spavanje.

Sutra nas čeka novi dan
Uzivanje u prirodi, reprizira novi dan!
Opet igra, pesma i veselje
Tako se zemunski penzioneri vesele!

Golija suncem okupana, lep dan obećava
Ponosne vite stasite jele,
Odenule haljine snežne, lepe, bele
Sedefom kite ove predele.

I čuje se dečija vriska
Dok s brega spuštaju svoga kliska
Sanke lete na sve strane
Tragovima staze bivaju ispisane.

Božanskom miru ovoga raja
Muziku daruje bat koraka
Okićene snegom smrče odevene
Bisernim sedefom daruju čari
Ovoj predivnoj panorami.

Na vrhu Golije živi zapis stoji
Kolka ljubav treba, da se vrh osvoji.
Kao dokaz Jankova je stena
Živa legenda za sva vremena!

Ljubav za devojkom velika je jaka
U nju behu zaljubljena tri rođena brata,
Ko će Ljubu osvojiti, morali su se boriti
Za svakog po kamen najveći
Da Goliju osvoji i s ljubljenom uživa u sreći.

Stade Branko stenu gurat
Ruke mlade, ruke slabe,
snaga izda na sred livade
ljubljena se devojka nije osvojila
po njemu livada ime je dobila.

Marko beše malo jači, stade kamen žurno valjati
Valjao ga, valjao do po planine
Snaga izda, kamen u potok mu pade
Ime njegovo potoku ostade.

Jankova je ljubav bila najsnažnija i najveća
Dokotrlja kamen na vrh Golije
Za nagradu dobi Ljubu,
a kamen po njemu ime!

Još i danas na Goliji stoji
Kao dokaz kolka ljubav treba
Da se vrh osvoji.

Ljubav prema prirodi velika je, jaka
Da se vidi kamen najjačega brata,
A maršuta nije tako mala
Krenula je ka vrhu četa odabrana.

I Sunce saveznik im bilo
Da bi u Goliji maksimalno uživao.
Okružen vidikom bezbroj planina
Uživala u prirodi družina je ova fina.

I sneg za putnika dara ima
Živopisne slike deli svima
Prvog dana Pravoslavne srpske Nove
Nastale u snegu slike su ove.

I stigoše tik do samoga cilja
Al vreme saveznik ne beše njima
Stigose do česme, do prirodnog vrela
Al se nazad mora, jer vremena nema.

Dogovori hrabra se druzina
Nek se samo za nas zove
Česma Milkina!

Za pet hrabrih kazuje nam slika
A šesti što sliku slika
Najhrabriji među njima
Ilija je Ica-Ika.

Ova dva dana na Goliji
Prođoše ko čarobni san
Sunce nam podari
još jedan sunčani dan.

Energijom telo napuni Golija,
Pluća pročisti njena čarolija,
A crkva Petrova-Pavlova darovala
Duhovnog je mira.

Nastala na temelju iz šestoga veka
Vernika svakog rado čeka.
Prva u Evropi, a i malo šire
S ponosom nosi Petrovo i Pavlovo ime.

U njoj Stevan se krstio
Monaško ime je dobio
Krstio i tri Nemanjića sina
Rastka, Stefana, Vukadina.

Rastko se u njoj odreče prestola svoga
Da primi veru HRISTA BOGA!
Stefanu preda kraljevstvo svoje,
Pa krenu putem SVETE GORE.

Stefan u njoj krunu primi
Ovenčan vencem kraljevske krune,
Rastko od BOGA dobi štap sveti
Da narod svoj prosveti
I dobi ime svetitelja SAVE
Da sačuva srpske glave!

Svetinja je i danas moćna i jaka
Mnoga znamenja u njoj stoje
I nigde u svetu takve ne postoje
Da s galerije prikazuju ikone svoje.

Sve lepote ovoga raja
Ostaće u sećanju trajno upisana,
A Dragan sa nama kreće sad
U voljeni ZEMUN GRAD!

Prelepe su lepote čarolije Golije,
al je u svom gradu,
Ipak najmilije!

Ljubica Stefanović, Zemun
kožarski tehničar u penziji i „putopisac u stihu“


Ovo je jedna od priča koje su pristigle na 1. konkurs za najbolju putopisnu priču starijih koji je trajao od 1.1. do 1.3.2015. godine. Konkurs je zajednički projekat UG „Snaga prijateljstva – Amity“ i Bebe Kuka čiji je cilj promovisanje aktivnog starenja.
Linkove ka ostalim pričama sa Konkursa koje su objavljene na Penzinu možete naći u tekstu

Putopisne priče sa 1. konkursa za najbolju putopisnu priču starijih