Početna Magazin Godine Društvo Kalifornija (1909 – 1979): Prisilno sterilisanje pojedinaca u ime dobrobiti društva

Kalifornija (1909 – 1979): Prisilno sterilisanje pojedinaca u ime dobrobiti društva

Kalifornija (1909 – 1979): Prisilno sterilisanje pojedinaca u ime dobrobiti društva

U Kaliforniji, pod plaštom dobročinstva prema pojedincu i koristi za državu, u periodu od 1909. do 1979. godine, prisilno je sterilisano više od 20.000 ljudi.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Eugenika je biološko-socijalni program za poboljšanje i kontrolu ljudske vrste. Cilj se postiže sprečavanjem „inferiornih ljudi“ da imaju decu (negativna eugenika) i podsticanjem „superiornih ljudi“ da imaju što više dece (pozitivna eugenika).
Wikipedia


Fotografija: Narilatha, polumitska biljka sa obronaka Himalaja

Rasprostranjena je zabluda da je eugenika vezana isključivo za Nemačku 30-ih i 40-ih godina XX veka i za nacional-socijalizam. Njeni koreni sežu mnogo dalje u prošlost, a početkom XX veka ona je bila prihvaćena u mnogim zemljama.

U Sjedinjenim Američkim Državama, prvo je, 1907. godine, Indijana donela zakon o sterilizaciji, a nju su sledili Savezna država Vašington te zatim, 1909. godine – Kalifornija. Zakon Kalifornije je od tada davao pravo lekarima u bolnicama i zatvorima da „aseksualizuju“ pacijenta ili zatvorenika ako takva procedura unapređuje njegovo ili njeno „fizičko, mentalno ili moralno stanje“.

Zakon je tokom naredne decenije dopunjavan klauzulama koje su štitile lekare od bilo kakve kazne ili odmazde, a hirurške intervencije su opravdane upravo eugeničkim postulatima, a ne kaznom.

U početku je zakon primenjivan sporadično, ali je deset godina nakon njegovog donošenja zabeležen rast broja intervencija, da bi do 1929. godine oko 6.000 ljudi bilo sterilisano.

I dok je, vremenom, u drugim američkim državama ovaj zakon proglašavan neustavnim, u Kaliforniji se zadržao. Jedan od razloga za to je, kako smatra Aleksandra Mina Stern, upravo definicija kojom je Kalifornija ovu prisilnu sterilizaciju opisivala kao profilaktičku meru kojom se društvo brani. Zato je i Vrhovni sud SAD, 1927. godine, presudio u korist Kalifornije u jednom sudskom procesu.

U presudi se, između ostalog, kaže: „Bolje je za svet ako društvo, umesto da čeka da izvrši presudu nad degenerisanim potomstvom zbog kriminala ili da ih ostavi da gladuju zbog njihove imbecilnosti, može da spreči one koji su očigledno nepodesni za nastavljanje svoje vrste. (…) Tri generacije imbecila su dovoljne“.

Ovako definisano pravo države da nametne sterilizaciju radi dobrobiti društva, uspelo je da preživi i kraj Drugog svetskog rata kada su mnogi koji su simpatisali ili otvoreno podržavali ideje eugenike bili sablažnjeni zločinima koje su nacisti u njeno ime sprovodili, te je ona širom sveta napuštana.

U Kaliforniji, pod plaštom dobročinstva prema pojedincu i koristi za državu, zakon je opstao. Taj zakon je išao od ublažavanja opasnosti od „nepodesnih“ i „slaboumnih“, preko zaštite javnog zdravlja, sve do čuvanja državne kase.

Naime, nakon objavljivanja tzv. Rata protiv siromaštva, 1964. godine, za vreme vlade Lindona Džonsona, federalna uprava je iskoristila ovaj zakon da prinudi žene koje su primane u državne bolnice, uglavnom radi porođaja, da se sterilišu. Žene su bile pripadnice etničkih manjina: Meksikanke, Indijanke, Portorikanke, Afroamerikanke…

Na taj način je u Kaliforniji, tokom kasnih 60-ih i 70-ih godina XX veka izvršeno hiljade prinudnih sterilizacija. Zakon je povučen tek 1979. godine. Do tada je, prema procenama, na osnovu njega prinudno sterilisano više od 20.000 ljudi.

Napominjemo da je Kalifornija danas poznata kao država sa izuzetno liberalnim zakonima. Koliko god grozno zvučao ovaj zakon i podaci o posledicama njegove primene, treba pre svega razmišljati o tome da se ovako nešto uvek i svuda može desiti ukoliko se zavedemo pričama o većoj važnosti dobrobiti društva u odnosu na dobrobit i prava pojedinca.

Glavni problem eugenike jeste ko i na osnovu čega može da zaključi da je druga osoba „očigledno nepodesna za nastavljanje svoje vrste“. Svako ko zastupa ovu „nauku“ treba da se zapita da li je moguće da on sam nema nijednu manu koja bi nekome ko ima vlast dala mogućnost da poništi njegova osnovna ljudska prava.