Početna Magazin Godine Ekonomija Kako pokriti troškove negovanja starih roditelja

Kako pokriti troškove negovanja starih roditelja

Stručnjaci preporučuju detaljno sagledavanje, ne samo iznosa penzije, već i visine računa, potrošačke navike, eventualna kreditna zaduženja, troškove na koje su se roditelji obavezali…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
U Sjedinjenim Američkim Državama oko 43 miliona ljudi na neki način brine o članovima porodice ili prijateljima koji imaju preko 50 godina, a ovaj broj će značajno porasti u narednim decenijama. Naime, demografski trend je takav da će generacija bejbibumera živeti duže nego bilo koja prethodna generacija, i da će im trebati više pomoći kada budu u svojim 80-im i 90-im godinama života.

Skoro polovina negovatelja, članova porodice, troši preko 5.000, a skoro trećina preko 10.000 dolara godišnje iz svojih primanja na pružanje nege (izvor: izveštaj organizacije Caring.com).

Izdvajaju se tri glavna pristupa za pružanje nege ostarelim roditeljima:

  • Pomoć roditeljima da nastave da žive samostalno u svom domu.
  • Pomoć roditeljima da se presele u polu-nezavisno okruženje gde bi imali nadzor (na primer, u specijalizovano naselje za stare – slično kao apartmani koji postoje i u domovima za stare u Srbiji).
  • Pomoć roditeljima u vidu zajedničkog života.
Skoro polovina Amerikanaca se odlučuje za poslednju opciju, te nastaju ponovo višegeneracijske porodice kakve su bile pre pola veka.

Međutim, preseljenje roditelja kod dece često podrazumeva i adaptaciju doma: prilazne rampe, rukohvati u hodnicima i kupatilu, omogućavanje kretanja invalidskim kolicima po stanu, itd. Čak i kada sve ovo nije potrebno, uvek je stres za decu koja su se osamostalila da ponovo žive u većoj zajednici. Pa ipak, pruža mogućnost da se vrati deo zahvalnosti za ono što su roditelji učinili za decu. 

Često je potrebno angažovati i pomoć u kući za održavanje doma, odeće, nabavku i pripremu hrane, itd. Pa ipak, čak i to je jeftinija opcija od one da roditelji budu smešteni u dom za stare, naročito kada se pokušava da se pronađe dom koji po svemu odgovara: kvalitetan smeštaj, stručno osoblje sa visokim ljudskim kvalitetima, blizina radi češćih poseta, itd.

Nažalost, ovo često jeste i najbolja moguća opcija za sve. Tu je dostupna celodnevna usluga koju često ne možemo da pružimo u svom stanu ili kući. Svaka peta Američka porodica odlučuje se za ovu opciju.

Za zaposlene porodične negovatelje, najveći „skriveni“ trošak leži u rizicima za radno mesto i produktivnost. Deca se nekada odlučuju za smene koje se manje plaćaju ali im više odgovaraju zbog novih obaveza, ili ne prihvataju novo radno mesto koje povlači veću odgovornost i obaveze, ali i veća primanja.

U pomenutom izveštaju kaže se da postoji mnogo načina da se pripremite, emotivno i finansijski, za ulogu negovatelja. Naravno, počinje se sa razgovorom sa roditeljima o njihovim finansijama i željama o načinu života u dubokoj starosti. Ovo je uvek teško za sve članove porodice i zato je dobro da se desi dok su svi dobrog zdravlja.

Kada je reč o finansijama treba biti upućen u imovinu roditelja, kako bi se moglo planirati prema njihovim mogućnostima i potrebama. Najčešći slučaj jeste da roditelji zapravo nemaju onoliku ušteđevinu i prihode koliko se njihova deca nadaju. 

Stručnjaci zato preporučuju detaljno sagledavanje, ne samo iznosa penzije, već i visine računa, potrošačke navike, eventualna kreditna zaduženja, troškove na koje su se roditelji obavezali (održavanje računa u bankama, pretplate za mobilni, itd), ali i moguće povlastice od države ili lokalne samouprave (popusti za učesnike rata, za redovne platiše, za socijalno ugrožene, itd).

Sve ovo treba da pomogne da zajedno sagledate raspoloživa sredstva, ali, to nikad nije jednostavan razgovor.

Takođe, stručnjaci dodaju da je preporučljivo da se prvo potroši i angažuje imovina roditelja (pokretna i nepokretna), pa tek onda da se otvara novčanik dece (u SAD postoji veliki porez na nasledstvo, takozvani „porez na smrt“, pa je ovo pametno i iz tog ugla, kako bi porodica iskoristila što više, a platila što manje poreza).

Pored toga, dodaju oni, u nekom trenutku ovo može dovesti do toga da roditelji uđu i zvanično u kategoriju socijalno ugroženih, te se deo troškova može pokriti iz državne pomoći za ovu kategoriju stanovništva.

U SAD postoje i druge opcije kao što je „obrnuta hipoteka“ kojom pojedinac dobija mesečne isplate dok ne ostane bez nekretnine, ali ona može biti zloupotrebljena u prevarama, a smatra se uopšteno rizičnom kao finansijska transakcija koja pravi problem i državi pretvarajući vlasnike nekretnina u socijalne slučajeve. Pa ipak, pojedincima se može isplatiti jer tako, nakon smrti roditelja, neće morati da plate veliki „porez na smrt“, piše Daily Finance.