Početna Magazin Godine Izbori 2016: PUPS je istorija – Za koga će glasati penzioneri?

Izbori 2016: PUPS je istorija – Za koga će glasati penzioneri?

Izbori 2016: PUPS je istorija – Za koga će glasati penzioneri?

Kada se na političkoj sceni Srbije pojavila „stranka penzionera“ mnogi su u njoj prepoznali kočničara političkog života i donošenja „neophodnih odluka da se Srbija oporavi“ zbog „povlađivanja penzionerima“. Zatim je PUPS, bez bilo kakvog suzdržavanja, glasao da se smanji 700.000 penzija. Kome će se carstvu penzioneri sada privoleti, za Penzin pričaju predstavnici Udruženja sindikata penzionera Srbije i Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Iako su izbori tek najavljeni (još uvek – ne i zakazani), među ostalima, otvorena su zanimljiva pitanja:

  • Šta ostaje kao opcije penzionerima posle PUPS-a koji više nema legitimitet da se predstavlja kao „stranka penzionera“?
  • Ima li smisla postojanje bilo koje stranke koja bi bila posvećena samo jednoj grupi stanovništva?
  • Postoje li u Srbiji uopšte „političke posledice“ za poteze koji su u očiglednoj suprotnosti sa predizbornim obećanjima?

O ovome, i drugim pitanjima vezano za politički i društveni angažman najstarijih razgovarali smo sa Ljubišom Babićem, iz Udruženja sindikata penzionera Srbije (USPS) i Jovanom Tamburićem iz Udruženja sindikata penzionisanih vojnih lica Srbije (USPVLS)…

PENZIN: U susret najavljenim izborima, čitaoci će razumeti ako odmah krenemo od jednog političkog oksimorona: da partija koja u svom imenu „ujedinjuje penzionere“ ne uputi nijedan glas protiv smanjenja preko 700.000 penzija. Imate li povratne informacije sa terena – kakav je danas rejting PUPS-a među penzionerima, u većim gradovima ali i van njih?

Ljubiša Babić, USPS: Po mojim saznanjima, bez obzira na izveštaje agencija za istraživanje javnog mnjenja, rejting PUPS-a opada svakoga dana. Mi u Sindikatu penzionera Srbije javno kažemo da PUPS više ne postoji. Postoji samo dobro uhlebljena i dobro plaćena vrhuška ove stranke, koja je zarad ličnih i porodičnih interesa dinastije Krkobabić, izneverila interese građana Srbije.

Nisu samo penzioneri u pitanju. Svojim političkim delovanjem i podržavanjem smanjenja penzija i plata, podržavanjem izmena katastrofalno lošeg Zakona o PIO, kao i drugih mera Vlade Srbije vezanih za radno zakonodavstvo, PUPS se zamerio svim građanima i o tome sam opširnije pisao u 9. broju našeg Informatora.

Zapravo, radi se o tome da se insistira da ljudi koji su već zašli u „treće doba“ povećavaju produktivnost, uvode nove tehnologije, rade po 10-12 sati dnevno, a naša mlada generacija, visokoobrazovana, puna životne energije i snage, spremna da pokaže i dokaže svoje znanje i sposobnost, uzaludno čeka na posao i na kraju razočarana odlazi iz Srbije.

Ne zaboravite, ti što odlaze, to su naši sinovi, kćeri i unuci. Ja ne znam ni jednu populaciju ili grupaciju ljudi u Srbiji, koji mogu da podrže PUPS. Oni su svima naneli zlo, čak i našoj deci u školama i na fakultetima, koji se obrazuju, svesni da posao u Srbiji neće naći. Svi su mogli da naprave propust u toj oblasti, PUPS nije smeo.

Jovan Tamburić, USPVLS: Prema istraživanju stavova vojnih penzionera o kvalitetu njihovog življenja posle smanjenja penzija po osnovu Zakona o privremenom uređenju načina isplate penzija, kojim je obuhvaćeno 536 lica (što je oko 1,5% populacije), 84 % je izjavilo da PUPS ne doživljava kao zaštitnika penzionera.

Kako je Udruženje vojnih penzionera Srbije sa UPS osnivač PUPS, to deo rukovodilaca UVPS koji su u organima vlasti radi ličnih interesa, će je i dalje promovisati. Vojni pezioneri su ocenili da se primenom navedenog zakona o smanjenju penzija, ruši i penzioni sistem Srbije, što će dovesti do ujednačavanja penzija i njihovog svođenja na socijalnu kategoriju.

Posle donošenja navedenog zakona, zaposleni ne vide smisao uplata u RF PIO, zbog čega traže i pristaju da im poslodavci plaćuju doprinose na minimalnu zaradu a ostatak plaćaju na ruke. PUPS je formiran zloupotrebom informacija i prostora kojima upravlja RF PIO, tako da rukovodstva udruženja penzionera, koja dobijaju finasijska sredstva po raznim osnovama iz RF PIO, će nastaviti da podržavaju PUPS.

PENZIN: Mislite li da može biti političkih posledica za PUPS u okolnostima naše političke scene, makar i kao člana manje ili veće koalicije?

Ljubiša Babić, USPS: Mislim da na predstojećim izborima PUPS nema šanse da pređe cenzus i uđe u parlament. Kao član koalicije sa SPS-om i Jednstvenom Srbijom pokušaće da uđe u parlament, radi materijalnih interesa pojedinaca ili manje grupe ljudi u toj stranci. Naravno, oni su pokazali svoja znanja, sposobnosti i spremnosti.

Svako ko glasa za PUPS ili bilo koga od stranaka koje trenutno čine Vladu Srbije, mora biti spreman na dalji pad životnog standarda. Uvreda je reći penzionerima da su dobili povećanje, makar i od 1 posto, a pre toga im smanjiti penzije od 10 do 25 posto.

Mislim da PUPS gubi i poverenje svojih koalicionih partnera, zato što izjave koje daju u javnosti i obrazloženja „da su se penzioneri dobrovoljno odrekli dela svojih penzija da bi spasavali Srbiju“, proizvodi negativan efekat u narodu prema njima, pa i prema svim strankama u vlasti. Znate, niko ne voli da ga prave budalom, naročito jedan invalidski penzioner, koji je za kratko vreme bavljenja politikom postao direktor Javnog preduzeća Pošta Srbije i sad zaluđuje sve oko sebe.

Jovan Tamburić, USPVLS: Naravno da će PUPS zbog neodgovornog odnosa i prevare penzionera nestati sa političke scene. Kao takav PUPS će postati i teret u koaliciji drugim strankama. Rukovodioci PUPS u postizbornom periodu vređaju glasače izjavama, da su penzioneri pristali na smanjenje penzija, dok oni pored penzija uzimaju sve naknade za rad u javnim preduzećima i organima vlasti.

Očgledno je da na osnovu rada i ponašanja predstavnika ove stranke u Skupštini Srbije, javnim preduzećima i organima lokalnih samouprava, građani nemaju osnova da veruju predizbornim obećanjima predstavnika PUPS. Bahaćenje predstavnika PUPS-a u vreme kada građani vrlo teško žive dodatno umanjuje njen rejting. Sva istraživanja pokazuju drastičan pad njenog rejtinga zbog čega sigurno neće smeti samostalno da izađu na izbore.

Zbog svega iznetog druge stranke će sa oprezom prihvatati PUPS kao koalicionog partnera, pokušavajući na takav način i da svale odgovornost za smanjenje penzija na PUPS.

Mislim da na predstojećim izborima PUPS nema šanse da pređe cenzus i uđe u parlament. Postoji mogućnost da najveća parlamentarna stranka prihvati PUPS u koaliciju zbog njegove postojeće infrastrukture i veoma malih političkih zahteva PUPS i povećanja ukupnog vremena i novca za predizbornu kampanju.

penzioneri-politika-stranke-pups-usps-srbija-izbori

PENZIN: S obzirom da se penzionerima pripisuje velika politička moć, što se obrazlože njihovom „homogenošću“, brojnošću i revnošću u glasanju, sa koje strane očekujete najviše obećanja, i kakvih obećanja, od sadašnje vlasti i opozicije… To jest, šta mislite da će biti poruke kojima će se na prvim narednim izborima tražiti glas penzionera, i onih milion, a naročito onih 700.000 kojima su penzije smanjene?

Ljubiša Babić, USPS: Sadašnje stranke na vlasti nemaju više ništa da ponude penzionerima. Njihova jedina priča jeste da je budžet sada, posle smanjivanja penzija, stabilan, i da će se penzije redovno isplaćivati. I od njih ne očekujem ništa dobro. Realno, oni nemaju šta da ponude, jer se pokazalo do sada koliko su spremni da lažu. I ako bude nekakavih obećanja, mislim da su svi građani svesni da su to laži.

Od opozicionih stranaka dobijamo jasne stavove da će, ako dođu na vlast, vratiti penzije na nivo pre smanjenja i da će naći način da se ono što je uzeto, vrati. Vraćajući se na iskustva koja imamo pre dvehiljadite godine i posle nje, verujem da će to tako biti. Ako narod nije zaboravio, i pre 2000. država je mnogo dugovala građanima, počev od više neisplaćenih penzija, devizne štednje, dugova prema inostranstvu i tako dalje. Stranke koje su tada došle na vlast, našle su način da se građanima vraćaju dugovanja, načinjena u prethodnom periodu i da se pokrene privredni život u Srbiji. Nadam se da će tako biti i posle predstojećih izbora.

Na svojim sastancima sa kolegama penzionerima, kad se povede priča o izborima, obično kažem: Ljudi, samo se dela računaju. Do sada su svi imali priliku da pokažu svoja dela, i time se treba rukovoditi prilikom glasanja.

Kada se postavi pitanje da li su penzioneri snaga koju treba uvažavati u toku izbora, sigurno je da su penzioneri veliko i brojni glasačko telo. Sve stranke se trude da to glasačko telo što više rascepkaju i da ga učine bezopasnim i tu je PUPS najveći krivac i snosi veliku odgovornost. Ipak, ako bi penzioneri udružili glasove, mogli bi mnogo toga da pomere u Srbiji, nabolje i mi upravo radimo na tom polju.

Jovan Tamburić, USPVLS: Problemi i potrebe penzionera će imati zapaženo mesto u predizbornim programima stranaka. Sve stranke posebnu pažnju obraćaju penzionerskoj populaciji tako što im se posebno obraćaju u predizbornim programima, većina formira i klubove penzionera. Najveći broj stranačkih predizbornih akcija se sprovodi prema penzionerima.

Stranke na vlasti će se pre svega obraćati delu penzionerske populacije kojima nije smanjena penzija, objašnjenjima da je došlo do smanjivanja visokih penzija koje su nezaslužene, da će penzije biti redovne i da će nastaviti da rastu „u skladu sa realnim mogućnostima države“.

Stranke na vlasti su izgubile uverljivost zbog prevare penzionera na prethodnim izborima, jer javno nisu ništa učinile da do smanjenja penzija ne dođe. Smanjenjem penzija je pogođen deo penzionerske populacije koja je obrazovanija zbog čega će njihov uticaj na ostale glasače biti veći.

Opozicione stranke će obećavati ukidanje zakona i odredbi zakona kojim su penzije smanjene ili je usporen njihov realan rast. Očekujem da će opozicione stranke dokazivati da penzije nisu morale da budu smanjene jer postoje drugi načini obezbeđenja potrebnih finasijskih sredstava ukazujući na rušenje sistema PIO. Skoro sve opozicione stranke i politički pokreti govore o vraćanju penzija na nivo pre smanjenja i vraćanju sredstava koja su po tom osnovu oteta.

Očekujem da će svaka stranka svojim programom i formiranjem klubova, sekcija penzionera pokušati dokazati da o njima vodi posebnu brigu.

PENZIN: Uzgred, po Vašem mišljenju, koliko je uopšte opravdano imati stranke koje su orjentisane, makar i nominalno, samo na jednu starosnu grupu stanovnika, bez obzira da li su to penzioneri ili studenti?

Ljubiša Babić, USPS: – Mislim da uopšte nije opravdano da postoji stranka penzionera, studenata, odžačara, advokata. Tu su zamenjene teze i zato imamo takve rezultate danas.

Penzioneri treba da imaju jaku sindikalnu organizaciju koja, naravno, kao sindikat neće učestvovati u direktnoj vlasti, ali koju će sve stranke, koje su na vlasti, ili imaju nameru da vladaju, uvažavati, razgovarati, pitati za mišljenje, sarađivati.

Ne mogu se štititi interesi penzionera, a da se ne štite interesi svih građana. To je idiotizam koji je u jednom trenutku doveo do polariteta u društvu u stilu penzioneri protiv ostalih. Penzioneri ne mogu dobro živeti, ako i drugi građani ne žive dobro, ako njihova deca ne žive dobro.

Ako se penzioneri bore za pravo i pravdu, za poštovanje ljudskih i materijalnih prava, za nezavisan rad sudstva i Ustavnog suda, za borbu protiv diskriminacije – pozitivne efekte te borbe osetiće svi građani. Zato to ne treba odvajati na takav način.

Penzioneri su u poziciji da ne mogu da štrajkuju i da time ugrožavaju poslodavce, ali mogu na mnogo drugih načina da se bore za svoja prava, i od te borbe osetiće koristi svi građani.

Svima je jasno da PUPS mora da nestane sa političke scene Srbije, zbog svog štetočinskog delovanja, izdaje svog programa, principa rada i svih penzionera i građana Srbije.

Jovan Tamburić, USPVLS: Smatram da nije opravdano postojanje stranaka koje se obraćaju posebnim društvnim grupama. Ekspriment sa PUPS-om je na počeku uspeo zahvaljujući resursima koje su imala udruženja penzionera i RF PIO čiji je Jovan Krkobabić dugogodišnji direktor bio.

Penzioneri treba da se organizuju u udruženjima sindikata penzionera i da uspostave socijalni dijalog sa organima države na svim nivoima vlasti. Organizacije penzionera najveću mogućnost delovanja za prava i interese penzionera mogu imati smo ako su istinski vanstranačke.

Potpadanje organizacija penzionera pod uticaj pojedinih stranaka je pogubno po interese penzionera što je očigledno u primeru vojnih penzionera, gde se najveće njuhovo udruženje stavilo u službu PUPS i vlasti. Stranke na vlasti su promenljive pa udruženja pod patronatom neke stranke, druge stranke posmatraju kao političkog protivnika što negativno utiče na mugućnost ostvarivanja statutarnih ciljeva.

Kao što je g. Babić rekao, ne mogu se štiti interesi penzionera, a da se ne štite interesi svih građana. Penzioneri ne mogu izolovano dobro živeti, jer i drugi građani treba da žive dobro. U društvu se podmeću teze da penzioneri žive na račun ostalih građana što je veoma nekorektno.

Birokratija svoju nesposobnost da efikasno i efektivno upravlja državom i javnim preduzećima prikriva poređenjem broja zaposlenih i penzionera kao da prihodi PIO fonda treba da budu samo doprinosi zaposlenih, što nije slučaj ni u jednoj drugoj državi. Ako se penzioneri bore za poštovanje ljudskih i materijalnih prava, za nezavisan rad sudstva, za borbu protiv diskriminacije oni se bore za uspostavljanje pravne države koja je potrebna svim građanima Srbije.

6224_izbori_penzioneri_glasovi_politika_partije_srbija

PENZIN: Koncept da prava najstarijih zastupa jedna „specijalizovana“ stranka pokazao se loše… Koje su zapravo alternative za političko i društveno delovanje najstarijih građana danas?

Ljubiša Babić, USPS: Način da penzioneri postanu uvažavan deo ovog društva i da budu uvažavani od vlasti, jeste rad kroz Sindikat penzionera. Izvorno – sindikat je – zaštitnik. Stranke to nikad nisu bile. Od kad je višestranačje u Srbiji, znači pre Drugog svetskog rata, danas takođe a i u vreme realsocijalizma, kada je na vlasti bila jedna stranka, stranke su se uvek trudile da nametnu svoje programe širokim narodnim masama i da jednom užem krugu ljudi obezbede dobar i luksuzan život.

Sindikat ne deluje tako. Mi smo u Sindikatu penzionera svi – volonteri. Funkcija nam ne znači ništa u materijalnom smislu, samo više obaveza i posla. I zato mislim da naša organizacija ima perspektivu. Uopšte, sindikati imaju perspektivu, pa čak i obavezu da „prorade“, da profunkcionišu u skladu sa vremenom u kome živimo i u skladu sa potrebama naroda. Vrlo brzo će doći vreme, da će političke stranke morati ozbiljno da razgovaraju sa sindikatima. Na prvom mestu sa Sindikatom penzionera, zato što smo najbrojniji. Mislim da smo upravo mi započeli tu priču. Buđenje ili obnavljanje sindikalizma u Srbiji.

Zašto ovo smatram važnim. Zato što su se od 2000. godine smenjivale razne vlade, ali se nisu smenjivale politike. Svi zagovaraju model liberalnog kapitalizma, koji kako se pokazalo, uništava Srbiju. U takvom društvenom modelu, narod mogu da zaštite samo sindikati. Istorijski gledano, to je tako. I tu nema filozofiranja. Sindikati neće da vladaju, ali moraju da nateraju vlast da radi u interesu naroda.

Istorijski gledano, promena društvenog uređenja može dugo da traje. Decenijama. Iz feudalizma u kapitalizam – trajalo je 300 godina. Mi nećemo da trpimo da krupni kapitalisti, strane banke i drugi ponižavaju nas koji smo gradili ovu zemlju, našu decu i da našem potomstvu ostavimo u nasleđe 50-godišnju patnju i mučenje, dok se kapitalisti dovoljno ne obogate. Ne! Mi smo ustali protiv toga, protiv svih oblasti ugnjetavanja, ponižavanja, diskriminacije, bede i nemaštine.

Mi smo građani Evrope, bili i sada smo i znamo šta znači živeti u uređenoj državi. Možda smo i mi u svom organizovanju malo zakasnili, jer je već velika šteta napravljena, ali nikad nije kasno.

Jovan Tamburić, USPVLS: Jedini put i način zaštite prava penzionera jeste organizovanje i objedinjeno delovanje u okviru udruženja sindikata penzionera. Nastojanja političkih stranaka da u članstvo uvuku što više penzionera je, pre svega, sa ciljem obezbeđenja njihovih glasova na izborima.

Penzioneri u strankama nisu kadri da se u svojim strankama izbore za interese penzionera. Obraćanje udruženja sindikata svim političkim strankama i nezavisno ocenjivanje predizbornih programa iz ugla potreba i interesa penzionera, trebalo bi da uozbilji stranke u rešavanju i obezbeđenju njihovih problema i interesa.

Ravnopravna saradnja sa strankama ne znači da su udruženja penzionera i političke stranke. Udruženja penzionera se bave politikom u meri potreba svojih članova, ali nisu političke stranke i ne učestvuju u izbornom procesu. Naravno da je na ovom nivou političke kulture i društvenog standarda u Srbiji veoma teško ostati nezavisan, posebno u odnosu na stranke koje vrše vlast.