Inostrane penzije u Srbiji i srpske penzije u inostranstvu (i bivšim republikama SFRJ)

U februarskom broju Glasa penzionera Fonda PIO, objavljen je i veoma zanimljiv intervju sa Aleksandrom Dinićem, načelnikom Odeljenja za penzijsko i invalidsko osiguranje po međunarodnim ugovorima u Direkciji Fonda – Ostvarivanje prava iz PIO po međunarodnim ugovorima – Složen i dugotrajan proces. Penzin prenosi ovaj intervju u celosti.

Iako je ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u globalu složena materija, sa sigurnošću bi se moglo reći da titulu najkompleksnije oblasti u ovom kontekstu nosi ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja po međunarodnim ugovorima.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

I dok zakonski rok za donošenje rešenja iznosi 60 dana, postupci za ostvarivanje prava primenom međunarodnih sporazuma po pravilu traju mnogo duže.

Zbog specifičnosti koja odlikuje postupak za ostvarivanje ovih prava (razmena dokumenata poštom podrazumeva duge rokove, nemogućnost da se kontaktira stranka koja živi u inostranstvu, potvrđivanje staža osiguranja u drugoj državi, razmena dvojezičnih obrazaca, usluge prevođenja itd), evropski standard za rešavanja zahteva u kojima ima inostranog staža osiguranja je šest meseci, a neretko ima slučajeva koji traju i po nekoliko godina.

Procenat ukupne ažurnosti Fonda PIO, odnosno donošenja rešenja u zakonskom roku, trenutno iznosi 92 odsto, a stoprocentnu ažurnost nemoguće je postići upravo zbog složenih slučajeva staža ostvarenog u više država.

O ovoj temi, problemima koji se javljaju, kao i načinima njihovog rešavanja, za Glas osiguranika Fonda PIO (februar 2016. godine) govorio je Aleksandar Diniće, načelnik Odeljenja za penzijsko i invalidsko osiguranje po međunarodnim ugovorima u Direkciji Fonda:

– Pre svega je važno istaći da u ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja Fond primenjuje 26 međunarodnih sporazuma o socijalnom osiguranju sa drugim državama, po osnovu kojih građani ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja.

– Dakle, pravo iz penzijskog i invalidskog osiguranja u Odeljenju za PIO po međunarodnim ugovorima ostvaruju osiguranici koji su navršili deo staža u Republici Srbiji, a deo staža u drugoj državi, s kojom je Republika Srbija potpisala i primenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, s tim što se prava ostvaruju po nacionalnim zakonima koji važe u svakoj od tih država.

– U slučajevima da podnosilac zahteva ispunjava uslove za priznavanje prava na penziju samo na osnovu staža navršenog u Republici Srbiji, utvrđuje se pravo na takozvanu samostalnu penziju. Ukoliko podnosilac zahteva nema dovoljno staža u Republici Srbiji da bi bilo priznato pravo na penziju, sabiraju se i periodi osiguranja navršeni u državi ugovornici i utvrđuje se pravo na takozvani srazmerni deo penzije, s tim što Fond isplaćuje penziju samo za deo staža koji je navršen po propisima Republike Srbije.

– U svakom od ovih slučajeva, Fond je u obavezi da u ime podnosioca zahteva, domaćeg državljanina, sprovede kompletan postupak ostvarivanja prava u drugoj državi – objašnjava Aleksandar Dinić.

Šta utiče na dužinu postupka?

Pored standardnih razloga koji se tiču ostvarivanja prava primenom samo domaćih propisa (veliki broj poslodavaca koji više ne postoje ili su u stečaju), postoje i specifični razlozi koji usporavaju proces donošenja rešenja osiguranicima koji imaju staž u dve ili više država i koji utiču na dužinu ovakvih postupaka, jer najčešće se donese jedno rešenje, po osnovu staža u Republici Srbiji, a kada se potvrdi staž u drugoj državi ili državama, pojave se novi elementi na osnovu kojih je potrebno doneti novo rešenje.

– Razlozi što postupci ostvarivanja prava traju dugo su zaista brojni. Recimo, proces pribavljanja potvrde o navršenom stažu u inostranstvu sam po sebi traje dodatno duže nego kada je u pitanju dostava dokumenata iz republika bivše SFRJ. Zatim, česte su situacije kada je potrebno raspraviti preklapanje navršenog staža osiguranja u Republici Srbiji i inostranstvu, gde poseban problem predstavlja različit način prikazivanja, pa i obraču na staža, a koji se razlikuje od države do države. Primera radi, pojedine države staž osiguranja obračunavaju i prikazuju u danima, druge pak u nedeljama, treće u mesecima, Francuska u tromesečjima, Švedska u godinama. Sve te različie potvrde staža treba preračunati na način koji odgovara našem obračunu staža, odnosno „prevesti” taj stažu godine, mesece i dane. Naravno, česti su i slučajevi preklapanja staža, koji ponekad proističe upravo iz činjenice da se staž različito prikazuje, te je u takvim slučajevima potrebno pristupiti utvrđivanju činjenice gde je osiguranik faktički radio. Dalje, situacije gde je neophodna dopuna i prevod medicinske dokumentacije pri ostvarivanju prava na invalidsku penziju, zatim prime na tzv. „instituta opcije“, koji podrazumeva višestruku pisanu korespondenciju između Fonda i inostranih nosilaca osiguranja, kako bi se na posletku odlučilo o pravu na penziju, kao što je slučaj sa Francuskom, Velikom Britanijom i Italijom; potom neophodnost utvrđivanja činjenice o prestanku osiguranja u inostranstvu kao uslovu za ostvarivanje prava po domaćim propisima, a da pri tom to nije uslov za ostvarivanje prava u inostranstvu; pribavljanje i prevod potrebnih dokaza o statusu bračnih drugova i dece u slučaju ostvarivanja prava na porodičnu penziju. Osim toga, veliki broj građana je iz Srbije otišao u inostranstvo na rad posle penzionisanja u Republici Srbiji, što dovodi do čestog ponavljanja postupka. Poseban problem je svakako i otežana komunikacija sa strankama, s obzirom na to da veliki broj osiguranika živi u inostranstvu – navodi Aleksandar Dinić.

Pojednostavljivanje procedura

Upravo iz brojnih razloga koji usporavaju proces ostvarivanja prava iz PIO kada je primena međunarodnih ugovora u pitanju, Fond PIO, u saradnji sa nosiocima penzijskog i invalidskog osiguranja drugih država, u kontinuitetu radi na tome da se saradnja iz među fondova unapređuje, procedure pojednostavljuju, kao i da se problemi rešavaju u direktnom susretu sa korisnicima.

Tako se organizuju bilateralni susreti organa za vezu radi analize i prevazilaženja problema u sprovođenju međunarodnih ugovora i zaključivanja novih ugovora o socijalnom osiguranju, susreti direktora fondova za penzijsko i invalidsko osiguranje republika bivše SFRJ, na kojima se iniciraju novi vidovi saradnje koja se kasnije operativno sprovodi, organizuju se međunarodni savetodavni dani, tokom kojih predstavnici našeg Fonda i inostranog nosioca osiguranja u direktnom kontaktu sa strankama pružaju pravne savete i informacije u vezi sa njihovim konkretnim slučajevima itd.

Kao jedan od vidova pojednostavljivanja procedura svakako treba istaći i elektronsku razmenu podataka o činjenici smrti, koju Fond PIO za sada ostvaruje samo sa državama regiona, a u planu je proširenje ovakve saradnje i na evropske zemlje, jer su efekti elektronske razmene vrlo vidljivi u skraćenju procedura i ušteda ma koje fondovi ostvaruju ne isplaćujući penzije preminulim penzionerima.

Pored generalne kompleksnosti ostvarivanja prava iz PIO kada je staž ostvaren u više država u pitanju i potrebe višetrukog ponavljanja postupka (dosijei u inostranom osiguranju su ubedljivo najveći), ima i specifičnih slučajeva u primeni ugovora o socijalnom osiguranju sa određenim državama. Jedan od primera je konvencija koju naša zemlja ima sa Italijom.

– Stav italijanskog nosioca socijalnog osiguranja je da u obračun penzije uzima samo staž navršen u Italiji i zemlji u kojoj korisnik ima prebivalište (Srbija), ne uzimajući u obzir staž navršen, na primer, u nekoj od država nastalih raspadom bivše SFRJ.

Tako se dešava da dva staža, koja italijanski nosilac osiguranja uzima u obzir prilikom obračuna prava na penziju, u zbiru nisu dovoljna za ostvarivanje prava na starosnu penziju, jer se korisnicima staž ostvaren u nekoj trećoj državi ne priznaje – navodi Aleksandar Dinić problem u jednom od slučajeva.

Tokom 2015. u celom Fondu u postupku rešavanja nalazilo se oko 39.000 zahteva za ostva­rivanje prava primenom me­đunarodnih ugovora. U slučaju svakog od tih predmeta pokre­nut je postupak potvrđivanja i domaćeg i inostranog staža.

Do kraja godine rešeno je 29.000 zahteva, a za preostale zahteve nisu se još stekli uslovi za donošenje rešenja o pravu i oni su i dalje u radu. Iako nije u pitanju mali broj zahteva, va­žno je naglasiti da je ovaj broj u poslednjih nekoliko godina prepolovljen, jer se sistemat­ski radilo na povećanju ažur­nosti u ovim poslovima.

Postupak za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalid­skog osiguranja sprovodi se trenutno po 26 potpisanih ugo­vora o socijalnom osiguranju, a u budućnosti treba očekiva­ti i nove međudržavne ugovo­re o socijalnom osiguranju sa Kinom, Rusijom i Australijom, dakle sa zemljama u kojima ima značajan broj naših građana na privremenom radu, pa je inte­res države da zaštiti njiho­va prava iz penzijskog i inva­lidskog, odnosno zdravstvenog osiguranja.

autor: V. Kadić, Glas osiguranika

Srpske penzije u 26 zemalja

Penzije zarađene u Srbiji stižu u 26 zemalja sveta (ne računajući države bivše SFRJ), pri čemu neki korisnici imaju samo staž ostvaren u Srbiji, a žive u inostranstvu, iako je veći broj onih koji imaju i srpski staž i staž države u koju se penzija isplaćuje.

Prema podacima za 2015. godinu, od ukupno 12.055 korisnika srpskih penzija u inostranstvu, više od polovine živi u Nemačkoj – 8.290 korisnika, slede Austrija sa 1.810 korisnika, Mađarska sa 541 korisnikom, u Švedskoj je 294 korisnika, u Francuskoj 233, u Švajcarskoj 176, u SAD 127, u Češkoj 123 korisnika… U Brazil, Grčku, Tursku i Meksiko šalje se po jedna penzija, u Rusiju, na Novi Zeland i Kipar po dve, u Norvešku četiri itd.

Tokom 2015. godine po ovom osnovu je transferisano 1,181 milijarda dinara, a ove prinadležnosti isplaćuju se tromesečno, zbog visokih administrativnih troškova i relativno niskih iznosa. Prema podacima za 2015. godinu, Fond PIO isplaćuje penzije za 42.922 korisnika koji žive u državama bivše SFRJ (Republika Srpska 11.201, Hrvatska 9.876, Federacija BiH 7.695, Crna Gora 5.636, Makedonija 5.459 i Slovenija 3.055).

Kako do osiguranja kada nema konvencije?

Ukoliko je osiguranik radio u inostranstvu, a za vreme rada nije bio obavezno osiguran kod inostranog nosioca osiguranja, odnosno ako je radio u stranoj državi sa kojom Srbija nema zaključen sporazum o socijalnom osiguranju, u tom slučaju može podneti Fondu zahtev za utvrđivanje svojstva osiguranika po osnovu rada u inostranstvu.

Zahtev za utvrđivanje svojstva osiguranika po osnovu zaposlenja u inostranstvu podnosi se na propisanom obrascu koji se može do biti u filijali Fonda ili odštampati sa sajta www.pio.rs. Na obrascu zahteva navedeno je i koju dokumentaciju uz zahtev treba priložiti.

Pored navedene dokumentacije, filijali Fonda je potrebno dostaviti i kopiju pasoša na osnovu koje se može utvrditi da je lice u periodu za koji podnosi zahtev zaista boravilo u inostranstvu, ili drugi dokaz o boravku u inostranstvu. Na osnovu podnetog zahteva sprovodi se postupak tokom kojeg se ceni da li su ispunjeni uslovi za utvrđivanje svojstva osiguranika po ovom osnovu. Ukoliko su ispunjeni uslovi prema propisima Zakona o PIO, u rešenju kojim se odlučuje o zahtevu određuje se iznos koji je potrebno uplatiti na ime doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

Staž se upisuje u radnu knjižicu po uplati celokupnog iznosa doprinosa, koji je naveden u rešenju. Staž po osnovu rada u inostranstvu može da se utvrdi licu koje radi u inostranstvu, a tamo se ne plaćaju doprinosi za PIO, ili se doprinosi plaćaju, ali po osnovu tog staža ne može da ostvari pravo na penziju, ili ne može da je koristi van njene teritorije.

Ukoliko osiguranik želi da uplaćuje doprinose i za naredne godine rada kod inostranog poslodavca, trebalo bi da se na pomenutom zahtevu ili u posebnom dopisu, koji će priložiti uz zahtev, izjasni da želi da nastavi sa uplatama do kraja radnog angažovanja kod inostranog poslodavca. Ovi doprinosi u toku osiguranja se uplaćuju mesečno.

Osiguranik je u obavezi da Fond obavesti o svim promenama statusa u zemlji u kojoj radi, jer će se, kada bude podneo zahtev za prestanak svojstva osiguranika, od njega tražiti da dostavi dokaze o trajanju zaposlenja i za period za koji oni ranije nisu dostavljeni. Praktično, nakon što se rešenjem utvrdi svojstvo za ubuduće, i za taj „naredni” period će se tražiti isti dokazi kao za periode pre podnošenja zahteva.

Doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje je 26 odsto od utvrđene osnovice. Osnovica se utvrđuje na godišnjem nivou za celu narednu godinu. Za naše građane zaposlene u inostranstvu u 2016. godini osnovica iznosi 64.139 dinara. Ako osiguranik trenutno ne boravi u zemlji, može da ovlasti drugo lice da u njegovo ime pokrene ceo postupak, a uplate takođe može da obavi ovlašćeno lice.